Članica Facebook grupe Zakaj volim Zagreb koja broji preko 100 tisuća članova podijelila je priču jedne mame o jednom dobrom djelu. Mladić koji se, kako je napisala gospođa, zove Filip, platio je pregled dječaku u zagrebačkoj poliklinici u Dubravi jer njegova mama nije imala dovoljno novaca za platiti.
Gospođa je napisala kako se radi o jednoj prekrasnoj priči o dobrim ljudima i dobrim djelima. Njenu objavu prenosimo u cijelosti.
"Ova priča možda nije za ovu grupu, a zapravo je prekrasna priča o dobrim ljudima i dobrim djelima, u našem gradu.
Jedna je mama, tek u petak navečer saznala, da joj sin, devetogodišnjak koji trenira nogomet, treba obaviti liječnički pregled, kako bi u nedjelju mogao prisustvovati utakmici.
Jedina ustanova koja je bila otvorena u subotu, bila je poliklinika u Dubravi.
Dolazimo tamo nas dvoje i njegov brat (10 god) i dočekuje nas red od prvog kata do prizemlja. I nismo sigurni, da li će nas uopće stići primiti, ali ne odustajemo.
Želja mog sina za tim ‘papirom’ i podrška njegovog brata, jača je i od 2 sata, koja smo proveli u redu.
I kad smo već ispred vrata za prijavu pregleda i s velikom šansom, da ćemo uspjeti, mama na zidu vidi papir, da pregled od 6.9. košta 200 kn. U novčaniku ima 150, jedna kartica joj je istekla, da nije primijetila, niti dobila obavijest o tome, a na drugoj nema novaca.
Mama šansu vidi u pozivu sestrični i pita ju, što može napraviti i traži pomoć, da joj se novci vide odmah na računu.
Priču je čuo mladić, koji je stajao ispred nas i za vrijeme razgovora maše mami svojom karticom i kaže - ja ću!
Mama to rukom i gestom odbija. On svoju dobru namjeru ponavlja.
Mama prekida razgovor, razmjenjuje sa njim par rečenica, ali i dalje je zatečena i ne može prihvatiti takvu pomoć.
Dolazimo na red za prijavu, a taj dečko, prije nego ulazi na pregled, daje zbunjenoj mami, svoju karticu u ruke i govori joj svoj pin!
Mama ima pune oči suza i ruke joj se tresu toliko, da jedva upisuje podatke djeteta, plaća njegovom karticom i sjeda s djecom ispred sobe za pregled.
Odmah ponovo zove sestričnu i moli, da dečku uplati na račun 200 kn i da joj pošalje potvrdu.
Dečko izlazi s pregleda i mama moli, da sjedne i pričeka, da potvrda o uplati stigne.
Ali on odmahuje rukom i kaže - sve ok.
Mama ponovo, ali sad inzistira, da pričeka potvrdu, ali on s osmijehom kaže - sve je u redu, vjerujem. Predugo sam već tu i idem.
Mama uspijeva dobiti njegov broj telefona i odmah po primitku potvrde o uplati, šalje mu je na mob, uz zahvalu od srca i riječi - kako je jednom, malom nogometašu omogućio da sutra bude na utakmici, a njegovoj mami, natjerao suze na oči.
Dečko odgovara: zato su ljudi tu, da si pomažemo. Sve je u redu. Sretno sutra na tekmi!
Ti ‘mali dječaci’ su toga dana, na najljepši mogući način, naučili kako treba širiti dobro!
Hvala jednom Filipu."
