Suradnja sa Sinišom nije uvijek laka, ima tu i povišenih tonova i mrzovolje, ljutnje, ponekad se fajtamo u 5 do 12 (njegov Komnetar objavljujemo u podne svakoga dana, op.a.), no vjerujte kad vam kažemo kako je neopisivo zadovoljstvo vidjeti sve te 'muke' izvješene na zidu jednog zagrebačkog kafića, kako izvlače osmijeh na lice ljudi. Opet, i opet i opet...
Upravo je smijehom i dobrom voljom vrvio kafić Kota u Medulićevoj ulici broj 20 u samom centru Zagreba u petak navečer, a razlog tome je bio otvaranje izložbe radova (fotomontaža) jednog od najboljih hrvatskih satiričara i našeg suradnika - Siniše Marekovića, a koju možete pogledati do 14. svibnja.
Na otvaranju izložbe pojavilo se zaista puno ljudi, no rijetko se koji umjetnik može pohvaliti tolikom raznolikošću gostiju. Tako su se na istom mjestu odjednom našli feminemka, Marko Rakar i Tomislav Saucha, šef kabineta premijera, koji, iako mu je šef česta meta Sinišinih radova, svaki dan rado prati Komnetar. Kako je bilo na samom otvaranju, pogledajte u našoj fotogaleriji.
Povodom otvaranja ove vesele izložbe, popričali smo sa Sinišom.
Koliko na izložbi ima izloženih radova? Postavio sam ih točno 100, doduše danas ih ima 99, jer su ljudi već malo popili, pa su zapeli za jednu sliku koja je pala...
Koja je pala? S Kerumom... Nije nikakva diverzija, mislim da je stvarno piva u pitanju, tako da trenutno ima 99 radova za pogledat.
Kako si uopće birao slike za izložbu, budući da si ih u životu napravio zaista puno? Izdvojio sam Komnetare od početka, od prvog Komnetara, njih 450, a s obzirom da su one od zadnjih godinu i pol, otkad radim za net.hr, najrazrađenije slike i od njih sam odabrao njih 120, 130 i onda sam još par njih izbacio van. Računao sam otprilike da to budu slike koje su prihvaćene od strane čitatelja.... Naravno da je u cjelokupnom izboru bilo slika koje su meni jako drage, ali ih publika nije dobro prihvatila pa sam 'gađao' slike koje su imale puno šeranja i dobru ocjenu... jer ipak je ovo javno mjesto gdje će ljudi doć' gledat, pa pretpostavljam da nema smisla da ih davim sa svojim ukusom. Nek to bude onda nešto što se njima dopalo.
Moram ti priznati da me mrvičicu iznenadilo to da si slike napravio tako male. Zašto nisu većega formata? Da... Budući da je ovo izložba koja nije sponzorirana od nikoga, dakle nije komercijalna, razlog zašto su takve slike, tih dimenzija je čisto financijske prirode... znači lova... Radit neke veće formate bi bio dosta veliki iznos za izložbu koja traje desetak dana u jednom kafiću, a ne u galeriji, tako da je ovo bio nekakav kompromis između nečega što je oku ugodno, a opet isplativo. Ja bih isto volio da su slike veće, da su sa daljine prepoznatljive, ali ...eto...morat će se ljudi malo više približiti zidu i pročitat što piše.
Kad smo već kod mjesta izložbe, zašto baš ovo mjesto? Ovdje sam prvi put bio slučajno prije 4, 5 mjeseci na jednoj kavi i čim sam vidio kafić, odmah sam pomislio da bi baš ovdje bilo zgodno postaviti slike po zidovima. Tada su baš i bile izvješene neke slike, oni inače ovdje imaju običaj držati slike po zidovima, pa mi se to učinilo kao zgodna ideja, no međutim još uvijek sam to pokušavao provuć kroz neku galeriju, no što je više vrijeme prolazilo shvatio sam da moji radovi zapravo i nisu za galeriju... To nisu neke umjetničke slike oko kojih treba polemizirat, to je jednostavno satira koja objašnjava našu svakodnevicu, a ovo je mjesto na koje ljudi dolaze svaki dan... Znači, ima smisla da su tu u ovom prostoru.
Nakon Rijeke i Zagreba, koje je mjesto sljedeće? Da, turneja... Postao sam kao cirkus! Sad sam službeno cirkus.... majmuna na slikama imam dosta, hahaha... U biti prva izložba je bila s NikTitanikom u Osijeku, to je bilo kombinirano u arheološkom muzeju u Osijeku, bilo je baš zgodno, ali dosta slabo posjećeno... Da l' je to bilo baš zbog tog termina ili zbog nečeg drugog, ne znam, al nema veze... Prva moja samostalna izložba je bila u Rijeci, prije nekoliko mjeseci, sad je Zagreb, a sljedeće što planiram su Split i Dubrovnik, do kraja ove godine. Puno mi se ljudi javilo baš s tog područja koji bi htjeli pogledati slike, a postoji čak i neka čudna ideja da se u Splitu u krilu jedne bolnice izlože slike što je, iako bizarno zvuči, super, jer su mi sami bolesnici na slikama.
Možda ne bi bilo loše kad bi, recimo, Vlada sponzorirala tvoje izložbe? Budući da su ipak ljudi iz Vlade najčešći motiv tvojih radova? Čak sam imao ideju, budući da mi je na izložbu došao i šef kabineta premijera, da pitam za izlaganje svoji radova u Banskim dvorima, čak smo i komunicirali neko vrijeme u vezi toga, ali tamo jednostavno nema prostora za takvo nešto. Sugerirano mi je da bi izložbu bilo dobro napraviti u Gradskoj skupštini, ali, bez obzira koliko mi je često Bandić bio tema slika, mislim da bi ga zveknulo srce isti tren kad bi vidio slike na svom radnom mjestu, a ja ga ne mogu imati na duši. Jest takav kakav je, al ne mogu, što ću, dobar sam čovjek... Žao mi ga je, što da kažem.
I za kraj imaš li nešto za poručiti čitateljima i posjetiteljima svoje izložbe? Imam. Nalazimo se u centru grada, na jednom mjestu smo skupili Marka Rakara, Krešimira Macana, ekipu iz Banskih dvora, nekakve čudne ljude kao što je Željko Riha... Da mi je netko prije dvije godine rekao da ću tako nešto doživjet, ne bi vjerovao i da sutra prestanem raditi slike, mogao bih reći da sam zadovoljan postignutim.