I dok se njegovi vršnjaci žale na bolesti i nedostatak snage, Miljenko Pinterić u devedeset prvoj godini i dalje pleše. On je najstariji hrvatski, a za sebe voli reći i svjetski plesač stepa.
Usprkos poznim godinama, gotovo svaki tjedan ima nastupe. Mi smo
ga uhvatili u zagrebačkom domu umirovljenika Duga. Ples mu je u
krvi od malih nogu. Svojih se početaka jako dobro sjeća.
"37 godine sam došao u Zagreb u lipnju mjesecu. I moj otac kao
vojno lice je dobio stan u Ilici 207, a na kraju Ilice prema
Črnomercu bilo je kino Apollo", izjavio
je Miljenko Pinterić, najstariji
plesač stepa.
I gledajući te filmove sreo sam se sa Fred Astaireom i njegovom
Ginger Rogers. Ja sam se zaljubio u taj ples i tako je počelo.
Sjećam se da je moja mama kad sam znao biti naslonjen na balkon
na prvom katu na prozoru, pa tapkam, pa šta ti radiš, pa eto mama
plešem. Pa smo ti pleši moj sine, pleši.
Budući je bilo vrijeme rata, profesionalna karijera je izostala. No, ne žali on za time.
"Tati sam rekao da bi htio biti zubotehničar, a on me zaposli kod svoh prijatelja kojeg je znao još iz autrougarske vojske u autoradionicu u savskoj 8 i ja tad počinjem učiti zanat", dodaje Miljenko.
Iako je htio, u partizane nije išao jer je jedna gatara njegovoj majci rekla da će joj sin poginuti. No, na dan oslobođenja Zagreba, ipak je završio u vojsci. Slučajno!
Bilo mu je dobro i poslije. Kaže kako je zapravo cijeli njegov život bio lijep. Radio je u školskom centru i u Badelu, a u penziju je otišao kao direktor Metalca.
Nastupao je on i na Motovun film festivalu, a već godinama sa svojom družinom zabavlja umirovljenike po domovima. Kako u Zagrebu, tako i diljem Hrvatske.
"Stvorio sam Feniks i prijatelje, to je umjetnička skupina, sad je to već udruga. Zao mi je samo to što me još nitko nije pohvalio ni nagradio, a ja sam da održim tu udrugu potrošio jako puno para", kaže Miljenko.
Naš hrvatski Fred Astaire neka nam bude primjer kako živjeti
punim plućima. I pod stare se dane može uživati u
životu.
