Ma tko bi odolio ovim preslatkim orangutanima? Njihove grimase i osmjesi mogli bi vam popraviti dan

Svojim objektivom uhvatio je najslađe i najposebnije trenutke u životima ovih inteligentnih primata.

Od zabavnih grimasa koje odražavaju njihovu radoznalost i razigranost, do mirnih, gotovo filozofskih trenutaka u kojima orangutani s tišinom i spokojem promatraju svijet oko sebe.

Na fotografijama iz Jave, gdje žive ove ugrožene vrste, orangutani pokazuju širok raspon izraza – od nevine znatiželje do smirenog opuštanja u džungli.

U njihovim očima možemo prepoznati nevjerojatnu inteligenciju, osjetljivost i duboku povezanost s okolišem.

Orangutan je rod primata iz porodice velikih čovjekolikih majmuna. Njegovo ime na malajskom znači "šumski čovjek". Živi u Jugoistočnoj Aziji i jedini je čovjekoliki majmun koji živi samotnjački i na stablima najveći dio života.

Već na prvi pogled se orangutan razlikuje od svih drugih drugih čovjekolikih majmuna cvenkasto smeđom bojom svog krzna i vrlo dugim rukama.

Odrasla životinja je visoka između 1,2 i 1,5, dok im je raspon ruku do 2,2 metara. Mužjaci svojom težinom od 50 do 90 kilograma su značajno teži od ženki koje dosežu samo 30 do 50.

To su dnevne životinje, a za noć grade u krošnji gnijezda od grana i lišća. U pravilu svake noći grade novo gnijezdo, rijetko koriste isto gnijezdo još jednom. Na tlo silaze samo ako nema načina da preko krošnje stignu na drugo stablo.

Hrane se pretežno voćem, lišćem i korom, a uz to i kukcima, kao na primjer termitima, ptičjim jajima i malenim kralježnjacima. Širenjem sjemenja pojedenog voća orangutan je vrlo važna karika u održavanju raznovrsnosti kišnih šuma. Upravo zato se orangutan smatra ključnom vrstom za preživljavanje tropskih kišnih šuma.

U prirodi živi još oko 20.000 do 30.000 jedinki. Prema novijim procjenama, broj jedinki je manji od 20.000, od toga 15.000 na Borneu.

Pošto su orangutani genetički vrlo slični ljudima, mogu oboljeti od gotovo svih bolesti kao i ljudi. Mogu dobiti čak i malariju. Od TBCa ugibaju u roku od nekoliko mjeseci, ali puno češće pate od snažnog bronhitisa ili kroničnog proljeva koji ih jako oslabe.

Mnogi Indonežani vjeruju da su ovi mirni stanovnici šuma ljudi jednako kao i oni. Po njihovom mišljenju, od ljudi se razlikuju samo u jednom: ne vole raditi. I kako ih se ne bi moglo nagovoriti na rad, u prisutnosti ljudi se pretvaraju da ne znaju govoriti.