Kako su mnogima roditelji, bake i djedovi, ali i odgajatelji/ce u vrtićima i učitelji/ce u školama pričali priče, navikli smo na pripovijedanje kao osnovni temelj pamćenja informacija, ali i buđenja određenih emocija - toliko da se možemo prisjetiti dobro ispričanih priča sve do najsitnijih detalja.
Priče imaju snažnu ulogu u oblikovanju svijeta koji smo sami sebi stvorili, a pokazalo se da mogu i diktirati ritam našeg srca. Preliminarna studija koja proučava što se događa u našim tijelima dok obraćamo pažnju na priču otkrila je da nam srca počinju jednako, sinkronizirano kucati - iako smo miljama daleko jedni od drugih.
Neuroznanstvenica Pariškog instituta za mozak Pauline Pèrez i njeni kolege pratile su puls dobrovoljaca tijekom niza eksperimenata, koristeći elektrokardiogram. Slušanje isječka priče "20 tisuća milja pod morem" u jednom od eksperimenata pokazalo je kako je došlo do sinkronizacije otkucaja srca svih koji su sudjelovali, prenosi Sciencealert.
Angažiranost i pažnja su ključne
No, ometanje koncentracije dobrovoljaca - tjerajući ih da broje unatrag ili izlaganje drugim zvukovima - umanjilo je sinkroniziranost i sposobnost prisjećanja na priču. Pokazalo se da je zadržavanje memorije u skladu sa svjesnom percepcijom, pa to sugerira da naše srce kuca u ritmu sa svjesnom obradom našeg uma, objašnjavaju znanstvenici. "Ono što je važno je da slušatelj obraća pozornost na radnje u priči", kaže neuroznanstvenik Jacobo Sitt, neurolog spomenutog instituta. "Ne radi se o emocijama, već o angažiranosti i pažnji te razmišljanju o tome što će se sljedeće dogoditi. Vaše srce reagira na te signale iz mozga."
U posljednjem eksperimentu, istraživači su ovakav eksperiment testirali na 19 pacijenata bez svijesti, zajedno s 24 "prisutnih" dobrovoljaca. Samo su se otkucaji srca dvojice pacijenta sinkronizirali, a jedna se osoba probudila iz svijesti.Osim promjena u tjelesnoj aktivnosti i drugih stresora, ritmovi našeg srca prirodno se mijenjaju cijelo vrijeme. To se pripisuje autonomnim procesima - automatskim, nesvjesnim dijelovima regulacije našeg tijela, ali ova studija pokazuje da i svjesni procesi igraju ulogu.
Pèrez i njen tim sumnjaju da pojedine riječi (kao i cjelokupno značenje pripovijesti i emocije koje nadahnjuju) pokreću sinkronicitet. No, upozoravaju da su svi eksperimenti rađeni na manjem broju ispitanika. "Neuroznanost se otvara u smislu razmišljanja o mozgu kao dijelu stvarnog anatomskog, fizičkog tijela", kaže. "Ovo istraživanje je korak u smjeru šireg sagledavanja veze mozga i tijela, u smislu načina na koji mozak utječe na tijelo", dodala je.