ekosustav u problemu /

Ljudi, možemo si čestitati: uspjeli smo zagaditi jedno od najdubljih mjesta na Zemlji

Nedavno istraživanje dalo je zabrinjavajuće rezultate - otkrivena je visoka razina kontaminiranosti onečišćivačima, uključujući PCB koji je zabranjen još prije 40 godina zbog kancerogenosti i štetnog utjecaja na hormone

17.2.2017.
9:21
VOYO logo

Marijanska brazda je ono što bi se najbolje dalo opisati  riječima iz špice "Zvjezdanih staza":

Marijanska brazda. Posljednja granica. Ovo su istraživanja ljudskog roda u potrazi za novim životom i novim civilizacijama. Misija: hrabro ići ondje gdje nitko još nije išao.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Brazda je tek nedavno istražena - ona je jedno od najdubljih i najtamnijih mjesta na Zemlji, znanstvenicima manje poznata nego površina Mjeseca! Na dnu, dubini od 11 kilometara, temperatura vode je blizu ledišta, a tlak toliki da bi čovjeka zdrobilo poput kukca. 

"Mislili smo da se radi o izoliranom 'kraljevstvu', sigurnom od ljudskog utjecaja. Nažalost, to ne može biti dalje od istine", napisao je vodeći autor studije o onečišćenju 
Marijanske brazde Alan Jamieson sa sveučilišta u Newcastleu. 

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Još jedne usporedbe radi, Marijanska brazda je za četvrtinu dublja nego što je Mount Everest visok. 

Nedavno istraživanje dalo je zabrinjavajuće rezultate - otkrivena je visoka razina kontaminiranosti onečišćivačima, uključujući poliklorirani bifenil PCB koji je zabranjen još prije 40 godina zbog kancerogenosti i štetnog utjecaja na hormone. Razina kontaminacije PCB-om pronađena kod amfipoda u Marijanskoj brazdi čak je 50 puta viša nego ona detektirana među račićima u rijeci Liaohe, jednoj od najzagađenijih u Kini.

"Činjenica da smo pronašli visoku razinu tih onečišćivača u jednom od najizoliranijih i nejnepristupačnijih mjesta na Zemlji pokazuje koliko je dugoročan i razoran učinak čovječanstva na ovaj planet", kazao je Jamieson. 

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Vjeruje se da je 1,3 milijuna tona PCB-a, koji u ekosustavu ostaju desetljećima, proizvedeno između 30-ih i 70-ih godina prošlog stoljeća. Taj se klorid koristio u rashladnim tekućinama električnih aparata i u indigo papiru, primjerice.

Znanstvenici su na amfipodima pronašli i tragove još jednog dugovječnog onečišćivača, polibromiranog difenil etera. 

Tekst se nastavlja ispod oglasa

"Svi uzorci su ih imali, svi", rekao je Jamieson.

No, kako su onečišćivači tamo dospjeli?

"Jednom kad potonu, tonu dublje, dublje i dublje, nemaju kamo drugamo jer nema mehanizma kojih bi ih ponovo vratio na površinu", objasnio je Jamieson. 

"Još ne znamo što to znači za širi ekosustav", rekao je Jamieson, jer su amfipodi na dnu hranidbenog lanca. 

Tekst se nastavlja ispod oglasa

To što onečišćenje ne vidimo, ne znači da je beznačajno, upozorio je.

"Moramo zapamtiti da je planet Zemlja uglavnom duboko more". 

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Sjene prošlosti
Gledaj odmah bez reklama
VOYO logo