Sufražetkinje u Britaniji su slavne, dok se o Njemicama koje su izvojevale svoju bitku za pravo glasa manje zna.
Tko je bila Clara Zetkin? Ili, tko su bile Hedwig Dohm, Minna Cauer, Helene Lange i Anita Augspurg?
Nedavni kviz na njemačkoj televiziji pokazao je da mnogi Nijemci ne znaju tko su bile žene koje su začele i iznijele borbu za pravo glasa žena u Njemačkoj, proglašeno 12. studenoga 1918. u prelaznom razdoblju između njemačke monarhije i Weimarske Republike.
Ime Clare Zetkin vjerojatno će 'zazvoniti' nekima jer je među zaslužnima za uspostavu Međunarodnog dana žena.
Poznata je i mnogima iz bivšeg komunističkog svijeta, gdje su je smatrali jednom od ikona. Njemački car Vilim II., međutim, smatrao ju je "jednom od najopasnijih vještica u Njemačkom Carstvu".
Ali nije Zetkin jedina koju se ponovo otkriva i slavi. Diljem Njemačke predviđena su događanja u spomen na stoljeće prava glasa žena.
Poglavlje o jednakosti muškaraca i žena, međutim, nije završeno. Od razlike u plaćama do zastupljenosti u izvršnim odborima, nejednakost itekako postoji.
Prošle je godine broj žena u Bundestagu pao na 30,9 posto, najniže u dvadeset godina.
Razlike su vidljive i kancelarki Angeli Merkel, koja i nije baš poznata po zagovaranju prava žena. Čelništvo mladeži CDU-a sastavljeno je isključivo od muškaraca pa im je kancelarka rekla: "Vrlo muževno. Pedeset posto ljudi vam nedostaje".
Prije više od stotinu godina u Njemačkom je Carstvu bilo nemoguće čuti takav prigovor. Tada su muževi upravljali životima svojih žena.
Ali godine 1902. aktivistica Minna Cauer kazala je u govoru u parlamentu: "Žena više ne pripada u kućanstvo, ona pripada u ovu kuću, u Reichstag".
Književnica Hedwig Dohm bila je vizionarka, pravo glasa žena počela je zagovarati još 1873. godine. "Ljudska prava nemaju spol", jedna je od njezinih najcitiranijih izjava.
Kada je Vijeće narodnih predstavnika 12. studenoga 1918. izmijenilo zakon i ženama omogućilo da glasaju, to nije bio dar s neba. Odluci je prethodila duga bitka u kojoj su sufražetkinje osnivale saveze, tiskale časopise, organizirali skupove i kongrese.
U listopadu 1918. više od 50 ženskih skupina pisalo je kancelaru Maxu von Badenu tražeći pravo glasa.
"O tome se ne zna mnogo", kaže berlinska povjesničarka Monika Wienfort. To je dokaz da pravo glasa nije bio "darovano" nego izboreno, dodaje.
Između 1906. i 1932. četrdesetak zemalja ženama je omogućilo pravo glasa. Na Novome Zelandu to su mogle još od 1893. godine. U Hrvatskoj tek od 1945.
