Djeca sve manje čitaju, a i kada uzmu knjigu u ruke, teško im je zadržati pozornost na stranici. Da zainteresiranost među djecom opada, svjedoči i pomoćnica u nastavi u jednog zagrebačkoj osnovnoj školi. Ona nam je rekla kako je primijetila jako lošu koncentraciju kod sve djece u razredu u kojem radi.
''Koncentracija djece je slabija, te djeca pokazuju dosta manji interes za knjigu u odnosu na prijašnje generacije. Razlog tomu su mobiteli, laptopi i tableti na kojima vise cijeli dan te je stoga teško očekivati da će netko takav sjesti i čitati 300 stranica Augusta Šenoe bez problema u današnje vrijeme'', kazala nam je pomoćnica u nastavi.
Djeci je sve teže
I stručnjaci se slažu kako opadanje koncentracije kod djece nije samo dojam onih koji s njima rade, već stvaran problem. Ravnateljica Poliklinike SUVAG Katarina Pavičić Dokoza svjedoči kako iskustva iz kliničkog rada pokazuju da je vidljiv pad koncentracije kod djece i imaju veću potrebu za vanjskim stimulacijama tijekom izvođenja zadataka.
''Djeca se danas više oslanjaju na vizualnu podršku, ali je tu jako važno što se djeci nudi, kakva je sadržajna i jezična struktura tekstova koji im se nude. Navika čitanja je nešto na čemu treba raditi od najranijih dana, od one predčitačke faze. Dijete koje je od najranijih dana 'uronjeno' u knjigu je dijete koje će zavoljeti čitanje i knjiga će biti odličan prozor u svijet'', savjetuje Pavičić Dokoza.
''Ulaskom u formalno obrazovanje djeca čitajući razvijaju i kritičko mišljenje, uče analizirati diskurs. No, da bi se sve ove vještine razvile potrebno je kod djece razvijati unutarnju motivaciju, a ona se najbolje potiče adekvatnim odabirom tekstova i pravilnim vođenjem od strane učitelja i profesora tijekom njihove obrade. U Poliklinici SUVAG se jako koristi i dramatizacija kao dio audio-vizualno strukturalno globalnih postupaka u okviru verbotonalne metode'', rekla je Pavičić Dokoza.
Preuranjeno kognitivno urušavanje
Pojam koji se sve više istražuje, a povezan je s utjecajima digitalnih medija prvenstveno na djecu i mlade čiji je mozak tek u formiranju, je digitalna demencija. U posljednjih desetak godina u tehnološki visoko razvijenim zemljama poput Južne Koreje u kojima je u 2012. godini čak 67 posto mladih je bilo sedam sati dnevno na internetu, primijećeno je kako kod mladih osoba koje se pretjerano oslanjaju na digitalne tehnologije dolazi do preuranjenog kognitivnog urušavanja.
Predstojnik Odsjeka u sklopu Zavoda za neuroznanost na Hrvatskom institutu za istraživanje mozga prof. dr. sc. Goran Šimić objasnio nam je kako je digitalna demencija stanje karakterizirano dramatičnim smanjenjem stupnja pozornosti i kratkoročnog pamćenja zbog čega je slabiji i stupanj retencije dugoročnog pamćenja. Ponajprije radnog pamćenja koje se rabi za kognitivne zadatke planiranja i radnje.
''Veliki udio sadržaja na internetu osmišljen tako da nam odvlači pažnju, npr. na istoj web stranici može stajati nekoliko odlomaka teksta, video ili audio zapis, navigacijski elementi, reklame…Na ekranu usporedno teku objave na Facebooku i Twitteru, svi se oni natječu za svoj dio naše pozornosti. Zato nije neobično da se i naš način učenja, razmišljanja i ponašanja mijenja u skladu s navedenim promjenama koje se događaju oko nas'', rekao je Šimić.
Zbog toga što svi, a posebno mlađe osobe, dijelimo pažnju na više zadaća, one specijalizirane mreže našeg mozga pomoću kojih dijelimo pažnju na više zadaća šire se i jačaju, dok one koje inače rabimo za dubinsko čitanje i razmišljanje slabe.
''Neformalno okruženje u kojemu djeca uče što ih čine gledanje televizije, igranje video igara i provođenje sati i sati na Internetu dovode do toga da djeca imaju drukčiji profil kognitivnih sposobnosti nego što je to bilo do sada: imaju bolje razvijene vidno-prostorne sposobnosti, ali i smanjene više kognitivne sposobnosti apstraktnog mišljenja, rječnika, induktivnog zaključivanja, kritičkog razmišljanja, sposobnosti refleksije i mašte, a naročito kod učenika mlađih dobnih skupina dodatni problem je i visoka prevalencija nasilnih video igara i izostanak emocija, što dovodi do desenzibilizacije i agresivnog ponašanja'', naglasio je znanstvenik.
Negativni učinci koje Internet i digitalni mediji imaju na ljudski mozak, posebno su štetni za djecu i tinejdžere čiji se mozak još uvijek razvija. Njemački neuroznanstvenik Manfred Spitzer koji je skovao termin digitalna demencija, objašnjava kako digitalizacija učionica ima negativan učinak na učenje i ograničava sposobnost mozga da se prilagodi novim izazovima, u stvari „okamenjujući“ neuroplastičnost, sposobnost neuronskih mreža u mozgu da se mijenjaju rastom i reorganizacijom.
Dobro je dokumentirano i da pretjerana uporaba računala smanjuje vještinu izražavanja i dobrog pisanja, kao i grafomotorike. Opasnost predstavlja i činjenica da je internet pun nepouzdanih izvora, tvrdi Šimić. Stoga se ne smije dopustiti da djeca budu prepuštena sama sebi, niti ih treba učiti da će im računala riješiti sve probleme.
''S obzirom na enormni porast uporabe digitalnih tehnologija u svakodnevnom životu u cijelome svijetu, sve se više uviđa neophodnost iznalaženja i uvođenja protumjera za borbu protiv digitalne demencije i negativnih posljedica pretjerane uporabe digitalnih tehnologija na kvalitetu života'', zaključio je Šimić.
