Gepardići su sada sigurni, ali njihove oči i dalje nose tugu: Ovaj prizor dira do suza

Na fotografijama se mogu vidjeti preslatki, čupavi mladunci dok se hrane uz svoju majku, u trenutku nježnosti i sigurnosti koji će s vremenom prerasti u snagu i brzinu – jer upravo će ti mali gepardi uskoro postati najbrži sisavci na planetu.

Gepardi su danas suočeni s ozbiljnim prijetnjama – od gubitka staništa do ilegalnog lova. Upravo zato, ovakve organizacije i oprema za očuvanje prirode igraju ključnu ulogu u njihovoj zaštiti.

Kroz nadzor, edukaciju i brigu za mladunce, stručnjaci nastoje osigurati budućnost ove ugrožene vrste.

Ženke geparda su samotne životinje. S mužjacima se susreću samo radi parenja, koje traje svega dva do tri dana. Nakon otprilike 90 do 100 dana trudnoće, ženka se povlači kako bi na svijet donijela novo leglo, potpuno sama.

Mužjaci nemaju nikakvu ulogu u podizanju mladih. Zanimljivo je da, za razliku od lavova, mužjaci geparda ne ubijaju mladunce koje sretnu, navodno zbog promiskuitetnog parenja ženki (jedno leglo može imati više očeva). Zbog toga mužjaci nikada nisu sigurni jesu li mladunci njihovi ili ne.

Leglo obično broji od dva do šest mladunaca (ponekad i do osam), a svaki teži tek između 150 i 400 grama pri rođenju. Rađaju se slijepi, bespomoćni, prekriveni gustim, sivkastim krznom s nejasnim točkastim uzorkom.

Prvih šest do osam tjedana života ključno je za preživljavanje, a glavni cilj je ostati neotkriven. Majka provodi mnogo vremena u njegovanju i grljenju mladunaca predenjem, ali ih mora ostavljati same dok lovi. Skriva ih u gustoj travi ili šikari, često seleći brlog kako bi zavarala trag predatorima poput lavova, hijena i leoparda.

Nažalost, ako predatori otkriju leglo, ishod je rijetko pozitivan. Gepardice će se boriti, ali njihova građa prilagođena brzini, a ne snazi, čini ih ranjivima u sukobu.

Navodno od 12 promatranih legala, grabežljivci su uništili njih sedam, a jedno je uginulo od gladi jer je majka stradala. Procjenjuje se da samo oko deset mladunaca doživi odraslu dob.

Ako prežive kritična prva dva mjeseca, mladunci napokon izlaze iz sigurnosti brloga. Njihov plašt sada ima dodatnu funkciju – osim što pruža toplinu, čini ih sličnima agresivnom medonosnom jazavcu, što može odvratiti neke predatore.

Od drugog do osmog mjeseca, mladunci su još uvijek vrlo ranjivi. Nastavljaju se često seliti s majkom, s kojom komuniciraju tihim cijukom nalik ptičjem pjevu. U ovoj fazi počinju promatrati majku u lovu, kako bi razvili svoj izniman vid. Iako je promatranje ključno za učenje, njihova nespretnost i buka često odaju poziciju i plaše plijen, što im otežava lov.

Igra je presudna za razvoj. Mladunci su izuzetno energični – love se, vrebaju i hrvaju međusobno, penju se po drveću i "love" manje životinje. Oko petog mjeseca, majka ih počinje odbijati od sisanja, tako što nogama prekrije bradavice ili leži na trbuhu te im uvodi meso u prehranu.

Vidjeti odraslog geparda u divljini znači vidjeti preživjelog – jedinku koja je svladala nevjerojatne izglede. Prirodno niska stopa preživljavanja mladunaca dodatno je pogoršana ljudskim djelovanjem: gubitkom staništa, sukobima s ljudima i ilegalnom trgovinom divljim životinjama, koja često cilja upravo mladunce.