Kineske vlasti odbili su prijedlog Svjetske zdravstvene organizacije da se istraži porijeklo novog koronavirusa koji uzrokuje COVID-19, bolest zbog koje se cijeli svijet nalazi u pandemiji. Mnogi se pitaju, hoćemo li uopće ikada saznati kako je SARS-CoV-2 virus završio među ljudima, piše Live science.
Kina ne želi surađivati
Kina se suprotstavila drugoj fazi istrage zbog navoda da postoji mogućnost da je virus 'pobjegao' kao rezultat nesreće u laboratoriju. Bez kineske suradnje, znanstvenici se suočavaju s frustrirajućim manjkom podataka koji bi im pomogli identificirati trenutak u kojem se zaraza počela širiti.
No 'genetski nacrt' samog virusa sadrži povijest o njegovom porijeklu i koliko dugo je trebalo da njegovo širenje dovede do globalne katastrofe. Čak i ako znanstvenici nikad ne uspiju pronaći nultog pacijenta, mogli bi otkriti koje životinje su prenijele virus i koje ljudske aktivnosti su utjecale na širenje zaraze.
No, identificiranje nultog pacijenta je vrlo kompleksan i težak zadatak. Primjerice, mnogo godina smatralo se da je stjuard iz Quebeca odgovoran za širenje virusa HIV-a u Sjevernoj Americi. No, znanstvenici su u studiji iz 2016. godine ustanovili da je on samo jedan od tisuća zaraženih tada nepoznatim virusom. Stjuard je preminuo od AIDS-a 1984. godine.
Mutni počeci
Čak i za bolesti u modernom dobu, pronalazak prvih slučajeva ne jamči da ćemo razumjeti kako se virus prenio sa životinja na čovjeka. Isto tako, za otkrivanje toga nije potrebno uvijek pronaći nultog pacijenta. SARS-CoV-1 virus pojavio se u studenom 2002. godine s jedinim pacijentom, farmerom iz Guangdonga koji je kasnije preminuo u bolnici. Kasnije se uspostavilo da je on samo jedan od ranih slučajeva koji su se pojavili u pet različitih gradova i da je SARS-CoV-1 srodan virusu koji se može pronaći u vrsti šišmiša, malom potkovnjaku.
Ipak, otkrivanje porijekla SARS-CoV-2 virusa moglo bi biti kompliciranije zbog neobičnog tijeka bolesti. Negdje između 30 i 40 posto zaraženih pacijenata su asimptomatski slučajevi, a mnogi drugi imaju blage ili umjerene simptome zaraze.
Evolucionarni biolog Joel Wertheim i njegovi kolege koriste se tzv. molekularnim satom, tehnikom pomoću koje pokušavaju procijeniti koliko je vremena moglo proći od prve pojave virusa kod čovjeka do širenja infekcije. U studiji objavljenoj u travnju, Wertheim i kolege tvrde da je najranija pojava virusa zabilježena u listopadu 2019. godine.
Nažalost, puno dokaza o počecima pandemije je nestalo ili je skriveno. Kada je izbila zaraza SARS-CoV-1 virusom, 'mokre tržnice' nisu odmah zatvorene kao što je to bio slučaj sa SARS-CoV-2. Kineska vlada odbila je s javnosti podijeliti prve uzorke virusa što dodatno otežava istraživanje. Ono što je jasno jest da se virus vjerojatno izvorno pojavio kod šišmiša. Najbliži poznati virus je RaTG13 koji sa SARS-CoV-2 dijeli 96 posto genoma.
Je li virus pobjegao iz laboratorija?
Ono što je SARS-CoV-2 odmah izdvojilo jest niz od četiri aminokiseline (furin cleavage site) koji poboljašava njegovu mogućnost da zarazi ljudske stanice.
Nadalje, pitanje oko toga je li virus mogao 'procuriti' iz Instituta za virologiju u Wuhanu gdje su se istraživali koronavirusi u šišmišima se politiziralo i to bi moglo uvelike otežati otkrivanje porijekla pandemije. Kineske vlasti kategorički su odbile tvrdnju da je virus potekao iz laboratorija, a u isto vrijeme zataškali su podatke koji bi mogli dokazati je li ta tvrdnja istinita ili nije.
Wertheim i virolog sa sveučilišta Utah Stephen Goldstein kažu da je vjerojatnost takvog scenarija malena, ali da bi se daljnja istraživanja trebala usmjeriti na životinjski hranidbeni lanac u i izvan Wuhana.
