Sjeli smo u auto i došli skroz u Baranju, u mjesto Čeminac. Naime, u našu redakciju je došlo pismo od Paole koja kaže - moja želja je da mi pod bor doneseš kompjuter jer moja mama nema novaca. Rečeno, učinjeno!
Njezino ime je Paola Tkalčević. Ima 14 godina i odlična je učenica. Štoviše, sve razrede završila je, kako kaže, s 5.0. A zahvaljujući daru iz Peveca - znanje će sada biti još veće!
No, za razliku od svojih vršnjaka koji će se ovih blagdana gostiti kolačima i čokoladama, ona će se morati zadovoljiti samo voćem i povrćem.
"Paola ima Prader willy sindrom, to je genetski poremećaj koji pogađa jako malo djece, u hrvatskoj dvadeset, ona ide u osijek u školu, vozim ju svaki dan, dobro napreduje. jedino taj sindrom ali s tim smo se pomirili, bitno da je ona vedra i vesela svaki dan", kazala je Zdenka Tkalčević, majka.
Ljubavni problemi ove tinejdžerice za mamu Zdenku mačji su kašalj. Paola je njezina briga, ali i veselje. Baš kao i bakino zlato.
Baka kao baka, iz trgovine se ne vraća bez omiljenih Paolinih žvaka. Dok imaju jedna drugu, sve je lakše.
Umiljata, tiha i povučena. Baš takva je ova dobra djevojčica koja živi sama s majkom. Ona traži malo, a daje puno. I baš zato, njezini blagdani bit će onakvi kakvi i trebaju biti. Čarobni i s osmijehom!
