Đavolja varoš je prirodni fenomen i spomenik prirode koji se nalazi na jugu Srbije, a čine ju 202 kamene figure koje su na južnim obroncima planine Radan nastale dugotrajnim radom prirode. Radi se o jedinstvenom geomorfološkom fenomenu u Srbiji, koji je vrlo rijedak u svijetu.
Postoji nekoliko legendi vezanih uz ovo posebno mjesto. Najpopularnija priča je o skromnim vjernicima koji su smetali vragu pa im je spremio "đavolju vodu" da zaborave na rodbinske odnose, piše stil.kurir.rs. Budući da su pili tu vodu, mještani su odlučili vjenčati brata i sestru.
Vražji plan pokušala je omesti vila, koja prema legendi još uvijek štiti to područje. Nije uspjela urazumiti svatove pa su oni s mladencima krenuli prema crkvi na vjenčanje. Počela se moliti Bogu da spriječi incest, a on je uslišao njezinu molbu. Nebo se spojilo sa zemljom, počeo je puhati jak i hladan vjetar, a svatovi s mladencima su se okamenili.
Jezivi zvukovi
Tako su prema legendi nastale 202 zemljane figure različitih veličina i oblika, visine od dva do 15 metara, širine od 0,5 do tri metra, s kamenim kapama na vrhu.
Figure rastu, mijenjaju se, vrlo sporo nestaju i ponovno se stvaraju. Formirane figure ostaju nepromijenjene desetljećima ili stoljećima noseći na svom vrhu teški kameni blok od sto i više kilograma.
Kada vjetar puše između mističnih figura, stvaraju se posebni zvukovi koji ponekad posjetiteljima lede krv u žilama. Upravo su oni razlog brojnih legendi i predaja koji se prenose s koljena na koljeno među stanovnicima ovog mjesta.
Liječenje bolesti
Druga legenda kaže da zemljane figure predstavljaju okamenjene vragove koje su neki ljudi dugo nosili na svojim leđima, donoseći im zlo i nevolje, a njih su se otarasili prenoćivši jednu noć pokraj crkvišta sv. Petke, koji se nalazi u neposrednoj blizini figura.
Neki vjeruju da se u Đavoljoj varoši liječe razne bolesti tako što se maramom previje bolno mjesto, a zatim se maramice vežu na obližnje stablo, u crkvu i ispred nje. Vjerovanje da se bolest ostavlja na tom mjestu postoji otkako se zna za Đavolju varoš. Prema njemu, nakon tjedan dana maramice se trebaju zakopati duboko u zemlju da bi sa sobom odnijele sve nevolje onoga koji ih je vezao na stablo.
