DONNA DIANA PRĆIĆ /

'Bilo u doba prije, tijekom ili nakon korone, radni ili slobodan dan, novinarstvo je poziv, a ne samo posao'

Image

RTL-ova novinarka Donna diana Prćić prepričava na koji način joj se rad na terenu promijenio u posljednjih mjesec dana

23.4.2020.
16:21
VOYO logo

Tri-tri. Život u ovih više od mjesec dana dobio je, uz dvostruku krizu, svojevrsni balans u životu novinara na RTL-u. Tri dana daješ svoj maksimum na terenu i u redakciji da bi isto toliko dana uživao u blagodatima slobodnih dana u kojima, barem ja, maštam o budućim putovanjima. Držimo se mjera, ali sanjariti je dozvoljeno!

Više nema, kao nekada, gužvanja na kolegiju, a potom ispijanja hladnog instant napitka od čokolade s najdražim kolegama u kafiću 'Preko' dok dodatno brainstormamo teme. 

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Nema ni terena kao što su festivali, koncerti, izložbe i sajmovi što, barem meni koja sam to često pratila, užasno nedostaje - na terenu.

Ipak,  određena događanja su se prilagodila globalnoj izolaciji te postala online, čemu smo svjedoci proteklih tjedana. Imali smo sa subote na nedjelju, kako ga mnogi glazbenici nazivaju, koncert stoljeća koji se emitirao uživo iz domova stotinjak poznatih zvijezda koje je okupila glazbenica Lady Gaga u suradnji sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom. Cilj je bio prikupiti sredstva za medicinske radnike diljem svijeta koji se bore protiv nevidljivog neprijatelja. O tome sam radila prilog za nedjeljni RTL DANAS iz redakcije, a večer prije sam uživala u tim izvedbama iz udobnosti doma. 

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Najviše volim kada mogu raditi priče o humanosti na djelu

Vjerujem da ste već čuli kako smo u Informativnom programu RTL-a podijeljeni na crni i crveni tim. Otkako sam u crvenom timu, bavila sam se temama koje se tiču  posljedica potresa u epicentru, zatim problemima s kojima su se suočile velike tvrtke u doba koronavirusa, značajem Imunološkog zavoda, pa sve do zabavnih online zbivanja. 

Ipak, najviše volim kada mogu raditi priče o humanosti na djelu i problemima 'malog' čovjeka. 

Jednu humanu priču radila sam u ponedjeljak - o akciji Vratimo Palčiće u Petrovu bolnicu. Prikupljaju se sredstva za nove inkubatore i ostalu opremu za nedonoščad, čiji su prostori  teško stradali u potresu. U pomoć su tog 22. ožujka, sjećamo se, uskočili Bad Blue Boysi, koji su se nesebično dali na raspolaganje noseći inkubatore s bebama. Sada su se ponovno organizirali u suradnji s vrhunskim hrvatskim sportašima, nogometnom i rukometnom reprezentacijom, braćom Sinković, tenisačem Ivom Karlovićem i brojnim drugima. Sve to kako bi se prikupilo dovoljno novca za najmanje od svih malih boraca za život. 

Osjećaj je odličan kada se moć medija može koristiti u pozitivne svrhe i doprinijeti nečijoj borbi. 

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Dodatnu snagu daju ti upravo ljudi čije priče moraš ispričati

Bilo u doba prije, tijekom ili nakon korone, radni ili slobodan dan, novinarstvo je poziv, a ne samo posao. Svakoga dana od jutra mi stižu poruke na društvenim mrežama te mailovi, ali i pozivi građana koji imaju priču za podijeliti. Sada u znatno većoj mjeri. Javljaju se oni koji žele biti solidarni prema svima pogođenima u krizi, i to davanjem besplatne hrane ljudima koji su ostali bez domova i poslova, a ima i onih koji žele prijaviti problem vezan uz, primjerice, online školstvo u kombinaciji s roditeljstvom. Dodatnu snagu daju upravo ti ljudi jer ako uspiješ ispričati njihovu priču koja će izazvati lavinu reakcija, a potom i akciju nadležnih službi, znaš da si učinio pravu stvar. Upravo tako su nam se obratili pet dana nakon potresa ljudi iz Miroševca u zagrebačkoj Gornjoj Dubravi kada ih nitko od statičara niti gradskih očeva nije posjetio, a među njima je bilo susjeda koji su spavali u kombiju s cijelom svojom obitelji, i to zbog straha od potencijalnog urušavanja kuće zbog prijašnjeg, ali i paranoje ukoliko dođe do novog podrhtavanja tla. Nakon našeg dolaska u Miroševec, odrađene reportaže i javljanja uživo, mjesto su posjetili svi oni koji su to trebali učiniti i danima prije. 

Čovjek se iznenadi na koliko se stvari navikne

Na terenu, bilo po snijegu, kiši ili suncu, maska se nosi. No, na plus 20 stupnjeva Celzija, nije baš najugodnije, znojiš se, a i kada postaviš pitanje, često te sugovornik i ne čuje baš najbolje. Odmah upita: Što ste rekli? Ponovite, ponovite. Ipak, čovjek se iznenadi na koliko se stvari navikne. Tako smo se dovikivali s fratrima kolega snimatelj Andrej i ja za Uskrs, koji smo  proveli u dvorištu pučke kuhinje na Svetom Duhu u Zagrebu gdje se dijelio topli obrok za više od 300 potrebitih. 

Tekst se nastavlja ispod oglasa

I dalje su fizička distanca uz redovitu higijenu, posebice ruku, glavne stavke nove svakodnevice. Sve će ovo već proći, putovat ćemo i zagrlit ćemo one koji nam sada nisu možda fizički, ali su u srcu itekako blizu. 

Do tada, čuvajte se! 

Tekst se nastavlja ispod oglasa
sjene prošlosti
Gledaj odmah bez reklama
VOYO logo