7. NETRPELJIVOST PREMA POPULARNOME
Ako mislite da ste jedini prosvjetljenik koji ne voli Twilight ili ako osjećate kako vas je obasjala univerzalna svjetlost zato što smatrate da je Lady Gaga dosadna, razmislite ponovno.
Svaki popularni fenomen vuče kolonu sljedbenika, ali i kolonu protivnika. U jednu spadate i niste posebno vrhovno biće, jer imate svoje mišljenje.
Naravno, najglasniji su oni od malo riječi koji će ponosno kliknuti "Meni se ovo ne sviđa!", očekujući uzdah gomile i odobravajuće tapšanje po leđima. Oni koji će inteligentno elaborirati zašto je to tako su tiši i zapravo imaju pravo na šepurenje, ali to rijetko rade.
6. CINIZAM
Kada ste dijete, sve je igra na suncu u kvartovskom parku, Djeda Mraz postoji, svi su vam prijatelji. No, kada ta faza završava, sve se počinje rušiti. Sve iluzije na kojima ste odrasli pretvaraju se u prah. Takvog stanja uma, vi ste najednom na dnu sa kojeg vidite život točno onakvim kakav i 'jest' – negativan, sirov. U toj tinejdžerskoj fazi, cinizam je sredstvo kojim ćete dokazati budali koja život gleda pozitivno, (koja je ostala u fazi jedan) koliko je jadnik zaostao iza vas.
Istina je da je ponosi cinik u adolescentskoj fazi cijeli život, odbijajući promotriti situaciju iz više aspekata, jer njemu je sve crno – bijelo, i on točno zna što je što.
5. NEREAGIRANJE NA ŠOKANTNE STVARI
Takvi ljudi vole patronizirati. Ako gledate videe neke užasne nesreće, vi ćete se šokirati, ali će on ostati miran, pokeraškog izraza lica ala 'vidio sam ja i gore'. Poslije će vas potapšati po ramenu jer razumije da imate malo slabiji želudac od njega.
Problem s ovakvim ponosom je što je potpuno lažan, osim ako nije riječ o socipatu. On misli da ne treba reagirati jer se to događa svaki dan. Ali zar bi se trebalo tako nešto događati svaki dan da pokaže malo ljudskosti?
Ako sa istim osjećajima režete krumpir i gledate nekakvo nasilje, umjesto da se hvalite prijateljima kako niste uopće reagirali, prijavite se u prvu psihološku ustanovu.
4. 'SPUŠTANJE' DRUGIMA
Zaista, najlakša stvar na svijetu je uvrijediti nekoga. Ispucate par gadnih izraza i čovjek se uvrijedi. Uvrjeditelj je nevjerojatno ponosan jer misli da je vrijeđanjem kul i kontroverzan i kada nekog pogodi ono što je rekao javlja se ponos što je pogodio prstom u med, misleći kako izvrsno poznaje ljudsku psihu.
U stvarnosti, takvi su jednostavno samo pompozne budale koje uživaju u nebitnom, malicioznom spuštanju nečega što je ljudima bitno ili drago.
Treba biti ponosan na prave i istinite stvari koje izgovorite, a ne koliko ljudi ste time uvrijedili.
3. BITI DJELOM RULJE
Netko je nešto izjavio uvrjedljivo za vašu lokalnu župu, stranku uz koju stojite godinama ili sportski klub za koji navijate, krvarite i plačete cijeli život, poslat ćete mu ljuti e-mail da mu objasnite koliko je u krivu i kakvo je 'smeće' što se tako izražava. Onda ćete otići van i ponosno ispričati to svojim prijateljima i susjedima "Rekao sam ja njemu!".
Tako je, ali reklo mu je i stotinu drugih ljudi, na isti način.
Ako radite pravu stvar onda se ne morate ni sramiti, ali ne morate baš niti pucati od ponosa. To je kao da ste ponosni što mrzite rasizam; svaka normalna osoba na svijetu ga mrzi. To vas ne čini velikim junakom, već normalnom, svjesnom osobom.
2. STAROST
Svatko od nas kriv je za ovu vrst nepotrebnog ponosa. Kada vidite klinca od desetak godina sa smart phoneom koji sadrži gigabajte glazbe i videa, ima pristup internetu i priča s njim ako to poželi, jednostavno imate prirodnu potrebu mu objasniti kako ste vi odrasli na kasetama i radiju, a kada ste htjeli razbibrigu, gradili ste kuće od napuštenih dasaka iz obližnje uličice.
Ako se netko može time hvaliti, onda su to vaši roditelji koji su vas odlučili stvoriti baš u to vrijeme. Ali vi, na žalost, niste imali nikakve veze sa odabirom datuma vašeg rođenja.
Ok je biti nostalgičar ponekad, ali biti nesnosno ponosan jer ste bili mladi za vrijeme ovoga ili onoga je potpuno besmisleno.
1.NE NASJEDANJE NA PRIČE NA KOJE IONAKO NITKO NE 'PADA'
S apokalipsom odmah iza ugla, gomila ljudi se ozbiljno prepiru oko toga jesu li drevne Maje u pravu ili ne.
Onda se nađe jedan pametan koji će elaborirano objasniti zašto su ta sva nagađanja kriva, otkuda taj mit, te što je rekao ovaj antropolog ili što misle današnje Maje o tome svemu. Na kraju će završiti likovanjem i "ajd' sad reci" izrazom lica.
Stvar je u tome da nije puno učinio nego samo izlajao činjenice koje je negdje pročitao i sada za to zahtjeva medalju dok mu se grudi šire od silnog ponosa. Takav će objasniti i fanu Harry Pottera zašto je nemoguće imati čaroban štapić od feniksovog perja i zašto Hogwarts ne može postojati.
Ako želite biti ponosni na nešto, učinite nešto teško i izvanredno ili pomognite nekomu. Zaslužite biti ponosni nečim što ste samo vi napravili i nečim što je direktno posljedica vašeg djelovanja. Zaslužite taj "BRAVO!".