Sjeverna Koreja je živi pakao. Iako možda nije najgora, nema puno država u kojima je život depresivniji od onog u toj zemlji, piše Listverse.
10. Propagandno selo
Selo Kijong-dong u blizini demilitarizirane zone ima jedan od najviših jarbola za zastavu na svijetu, pa čak i električnu energiju, za razliku od većine ostalih sjevernokorejskih sela. No problem je u tome što, za razliku od južnokorejskog sela-blizanca Taesong-donga, u sjevernom selu uopće nema vojnika. Nema ni civila, iako, ako je za vjerovati državnoj propagandi, u njemu živi dvjestotinjak sretnih obitelji koje slave sjevernokorejski režim.
No, to je laž. Tek s vremena na vrijeme zbog održavanja poneki radnik prođe ulicama Kijong-donga, hrabro se izlažući konstantnom izvođenju korejskih opera, ratnih pjesama i političkih govora usmjerenih prema jugu.
9. Otmice filmskih režisera
This undated picture released by Dong-A Ilbo on April 17, 2018 shows South Korean actress Choi Eun-hee. The South Korean actress who was once kidnapped by the North's agents on the orders of leader Kim Jong Un's late father and forced to make movies for the regime has died aged 91, her family said. / AFP PHOTO / Dong-A Ilbo / - / South Korea OUT
Činjenica je da Sjeverna Koreja ima originalnu metodu snimanja filmova. Budući da nisu imali dovoljno dobrih vlastitih režisera i glumaca, odlučili su ih jednostavno oteti.Južnokorejska glumica Choi Eun Hee i njen tadašnji suprug, poznati južnokorejski režiser, oteti su u dvije odvojene operacije u Hong Kongu krajem 70-tih. Nakon toga su proveli godine u zatočeništvu stvarajući filmove koje vjerojatno nećete nikada vidjeti. Na kraju su uspjeli pobjeći preko Beča.
Sjeverna je Koreja priznala otmice 13 ljudi iz Japana tijekom 70-tih i 80-tih. Petero ih je vraćeno u Japan 2002. No Pjongjang tvrdi kako je preostalih osmero umrlo, iako Japan u to ne vjeruje. Profesor Andre Lankov s južnokorejskog Sveučilišta Kookmin kaže kako je oteto i gotovo 500 Južnokoreanaca. "Većinom se radi o ribarima koji su se previše približili obali Sjeverne Koreje, no među njima ima i žrtava tajnih operacija", tvrdi. Većina ih je u međuvremenu smaknuta.
8. Kad vas vlada tjera na vršenje velike nužde
Možda sada mislite da ste jedva nešto više od modernog kmeta, malenog kotačića u paklenom kapitalističkom stroju bez nade, snova ili budućnosti. No, smatrajte se sretnim što ne živite u zemlji u kojoj hranu uzgajaju pomoću vašeg izmeta.
"Gnojivo je važno za proljetnu sadnju, no sjeverna Koreja gotovo uopće nema kemijskog goriva, pa je vlada naredila da svaka osoba mora sama proizvesti stotine kilograma", javio je pekinški izvor 2013. Stotine kila ljudskog izmeta težak je zadatak i kada ste na zapadnjačkoj prehrani, pa je misterija kako su komunističke vlasti očekivale takva postignuća od svojih izgladnjelih građana.
7. Vojne prostitutke na platnoj listi države
"Kada sam prvi put srela Kim Jong-ila, izgledao je tako normalno, poput nekog susjeda. Imao je puno smeđih mrlja po licu. Zubi su mu bili žućkasti. Moja prijašnja maštarenja o velikom vođi rasplinula su se istog trena", tako glasi dio svjedočenja Mi Hyang, bivše članice 'odreda za zadovoljavanje' koja je prebjegla u Južnu Koreju.
Profesor i stručnjak za Sjevernu Koreju Koh Yu Hwan kaže kako djevojke iz odreda za zadovoljavanje doslovno leže na leđima i misle na Sjevernu Koreju. "Za razliku od kapitalističkih zemalja, (odredima za zadovoljavanje) se upravlja na državnom nivou. One nisu samo za Kim Jong-ila, već i za druge više dužnosnike. One služe kao službena funkcija vladajućoj klasi."
Djevojke se regrutiraju dok su još u školama. "Bilo mi je 15 godina kad su našu školu posjetila dvojica časnika u 40-tima. Pregledali su sve učenice i nekolicinu stavili na stranu", opisuje svoju regrutaciju Mi Hyang.
6. Struja im ovisi o komunistima koji su nestali prije 30 godina
Sjeverna je Koreja u mraku još od devedesetih. Satelitske fotografije prikazuju samo jedao osvjetljeno područje u cijeloj zemlji - glavni grad Pjongjang. Vladine zgrade, kao i palača Kim Jong-ila osvjetljeni su cijelo vrijeme, kao i Toranj Juche, 170-metarski spomenik samoodrživoj ideologiji koja ipak ne može osigurati struju svim svojim sljedbenicima.
Unatoč višegodišnjim sankcijama i ponudama pomoći u hrani i energiji ako zauzvrat ukinu svoj nuklearni program, režim je i dalje odlučan. Iako se s jedne strane može razumjeti nepovjerenje vodstva Sjeverne Koreje prema zapadu koji ima sklonost slanja stotina tona visokoeksplozivne demokracije režimima koje ne štiti nuklearno oružje, s druge strane štete od desetljeća sveopće nestašice su podjednako nemjerljive. Dok za usporedbu Južna Koreja troši 10.162 kW/h po stanovniku godišnje, s druge strane granice ta brojka iznosi samo 739 kW/h.
5. Slave diktatora jer mrze predsjednika
North Korean leader Kim Jong Un's sister Kim Yo Jong (R) and North Korea's ceremonial head of state Kim Yong Nam attend the women's preliminary round ice hockey match between Switzerland and the Unified Korean team during the Pyeongchang 2018 Winter Olympic Games at the Kwandong Hockey Centre in Gangneung on February 10, 2018. / AFP PHOTO / Brendan Smialowski
"Da je 'diplomatski ples' bio vrsta natjecanja na ovogodišnjim Zimskim olimpijskim igrama, Jim Jong-unova mlađa sestra sigurno bi bila favoritkinja za zlato, s osmijehom, rukovanjem i toplom porukom upisanom u knjigu gostiju južnokorejskog predsjednika, Kim Yo Jong osvojila je srca javnosti već nakon prvog dana Igara u Pjongčangu. Tako glasi izvještaj, ne sjevernokorejske državne novinske agencije, već CNN-a. Dobrom dijelu zapadnih medija puno je draža bila direktorica odjela za propagandu i agitaciju Radničke partije Koreje, i žena koja sudjeluje u nadgledanju milijardi dolara vrijedne proizvodnje heroina i amfetamina koji se krijumčare na zapad, od američkog predsjednika Donalda Trumpa.
4. Krađa Volva Šveđanima
Većina ljudi završi u zatvoru zbog krađe automobila, no većina ljudi nisu osnivači Sjeverne Koreje. Tijekom 70-tih Švedska ljevičarska vlast željela je priznati Sjevernu Koreju, najviše iz ideoloških razloga. No, ono što je uslijedilo potpuno je iznenadilo švedske scijaliste. Ondašnji predsjednik Kim Il-sung pristao je kupiti 1.000 novih volva a onda se kapitalistima nasmijao u lice kada su nakon isporuke zatražili novac.
"Mnoge je zaslijepio impresivan sjevernokorejski gospodarski rast - ljudi su žurili da prvi stignu tamo", priča novinar Lovisa Lamm Nordenskiold. "Švedska je trebala biti prva država koja će otključati to novo tržište." Ako se uzmu u obzir kamate i inflacija, sjevernokorejski dug Švedskoj sada je preko 3 milijarde švedskih kruna, ili 300 milijuna eura.
3. Bijeg iz nacije gulaga samo da završite u seksualnom ropstvu
S obzirom na kopnenu granicu s Kinom, bijeg iz sjeverne Koreje ne izgleda tako nemoguć, no istina je složenija. Osamdeset posto državljana Sjeverne Koreje koji prijeđu granicu s Kinom su žene, a devedeset posto ih završi kao žrtve trgovinom robljem. Naime, za sjevernokorejsku se suprugu u Kini plaća i do 2.000 dolara.
Kung Su Jin vodi Koaliciju za prava sjevernokorejskih žena, grupu s bazom u Seulu koja pomaže ženama da pobjegnu. "Te se žene prodaju farmerima, starcima ili invalidima. Učestala su premlaćivanja, a svaku prodanu ženu siluju. Žene ponekad uspiju pobjeći, ali kada ih uhvate ponovo ih premlate. Ako ih uhvati kineska policija šalju ih natrag u Sjevernu Koreju i bacaju u koncentracijske logore."
Zamislite da bježite preko kineske granice od doslovnog gladovanja u Demokratskoj Narodnoj Republici Koreji, samo da biste se našli kao seksualna robinja muškarca koji vas je doslovno kupio. Šanse za bijeg su nikakve, nikakva međunarodne pomoć i jako male šanse da ćete ikada više vidjeti svoju obitelj. Silovanje ili smrt od gladi nisu izbor koji bi ljudi trebali imati.
2. Žene su građani drugog reda, ali istovremeno i više privređuju
Ovo na prvi pogled i ne izgleda toliko važno, posebno s obzirom na brojna svakodnevna kršenja ljudskih prava u Sjevernoj Koreji, ali zabrana ženama da voze bicikle predstavlja pravi problem za milijune ljudi u toj državi.
Mora se priznati da Dempkratska Narodna Republika Koreja ne tretira žene kao drugorazredne građane baš u svakome pogledu. Žene rijeđe prisilno završe u tvornicama s mizernom plaćom, pa imaju više vremena poboljšati kućni proračun na koji god način znaju. "Žene koje rade na tržnici moraju putovati svakoga dana", sjevernokorejska žena koja živi u Seulu ispričala je Human Rights Watchu. "Bicikli su obično jedino sredstvo kretanja. Ako ih nemate, ne možete zarađivati. A kada vozite bicikle na duge udaljenosti, suknje samo smetaju."
A žene u Sjevernoj Koreji ne mogu nositi hlače, jer to nije ženstveno. A zbog korumpiranih policajaca kazna za nenošenje odjeće koju je odobrila država lako može biti veća od dnevne zarade.
1. Gadno je biti dijete u Sjevernoj Koreji
Prirodno, u društvu s malo bogatstva, malo hrane i strogim režimom kultura mladih ima malo prilike da procvjeta. Više od 13 milijuna stanovnika ove države pati od pothranjenosti, uključujući i 60% djece. To je najgori slučaj među 110 zemalja u razvoju, po podacima UNICEF-a i Svjetske zdravstvene organizacije. Prirodno, u takvim teškim uvijetima raste i smrtnost novorođenčadi, te se procjenjuje da 22.1 od 1.000 živo rođene djece ne doživi svoj prvi rođendan. To je sedam puta veći broj nego u Južnoj Koreji.
Djeca zatim u školi uče kako ubiti Amerikance, i to s pištoljima i bombama igračkama. Ili barem ona koja mogu ići u školu, jer njihov rad nije nužno potreban na poljima. Na Međunarodni dan djece ulicama Pjongjanga stupaju djeca u uniformama sjevernokorejske vojske, poput dječje vojne parade.
Ukratko, Sjeverna Koreja definitivno nije zemlja u kojoj biste htjeli živjeti.
