Psilocibe, skupina gljiva s više od 200 vrsta diljem svijeta koristi se od pamtivijeka u magijskim ritualima, no teško je reći od kada, prenosi Ancient origins. Crteži na stijenama u sjevernoj Africi pokazuju da su ih ljudi u Sahari koristili prije 11.000 godina. Zabilježeno je i kako su se prije 6000 godina koristile u magijskim obredima i na Iberskom poluotoku, a antropolozi i paleontolozi pretpostavljaju kako se ljudi već davno prije počeli uzimati psilocibe, jedino nemamo dokaza za to.

BACANJE ČINI: Recept za Napitak devet biljaka, jedan od najmočnijih vještičjih pripravaka
Indijansko meso bogova

Maje i Asteci su pak prilično detaljno zabilježili kako su jeli teoananacat, "meso bogova". Kipovi, slike i brojni simboli pokazuju da su uzimali halucinogene gljive kako bi komunicirali s božanstvima tijekom bogoslužja. Koristili su ih i drugi narodi Centralne Amerike: Nahue, Mazateci, Mizteci i Zapate. Sve sumnje jesu li se drogirali gljivama riješila je statua stara 1800 godina koja nevjerojatno liči vrsti Psilocybe Mexicana.
Najstrože čuvana tajna Grčke

Po svemu sudeći, tijekom brončanog doba korištenje gljiva u na zapadu polako pada u zaborav. Drevni Egipćani obožavali su gljive (toliko da su bile rezervirane za visoku klasu, a običan puk ju nije smio jesti), gljive su jeli i Grci (koji su čak i savladali kako uzgajati neke vrste), no ne postoje dokazi o korištenju psilociba u obredima. Ipak, neki etnolozi smatraju kako su psilocibe u korijenu dionizijskih orgija, a osobito Eleuzinskih misterija, (obreda kulta grčkih boginja Demetre i Perzefone u Eleuzini). Obredi, ceremonije kao i sama vjerovanja kulta držana su u tajnosti a za inicijaciju se vjerovalo kako poklonika spaja s bogovima, donosi mu božanske moći i nagrade u zagrobnom životu.[5] Postoje slike i grnčarija na kojima su prikazani neki detalji misterija. S obzirom da su obredi uključivali vizije i zamišljanja zagrobnog svijeta, Eleuzinske misterije sigurno su uključivale uzimanje psihoaktivnih tvari, a mnogi tvrde da su to upravo bile psilocibe.
Popularizirao ih otac LSD-a
Za razliko od bunike i ostalog ljekovitog bilja koje se (usprkos Crkvi) koristilo tijekom čitavog srednjeg vijeka, psilocibe su pale u zaborav. Tek se sporadično spominju slučajevi u kojima su se ljudi otrovali gljivama a simptomi odgovaraju psilobicama.
Znanost se za psihoaktivne gljive znanost se zainteresirala tek nakon 1950. kada je Albert Hofman (koji je sintetizirao LSD) izolirao aktivne spojeve psilocibin i psilocin iz gljiva koje je uzeo od plemena Mazatec tijekom ekspedicije u Meksiku. Kasnije je spojeve pronašao i u europskim srodnicima.