Telefonski priključak je koštao najmanje 2.000 pokojnih njemačkih maraka, a bilo je situacija u kojima su mnogi do prve bandere sami kopali kanal za telefonski kabel.
Onda smo se ka država osamostalili i prodali firmu za telekomunikacije, a uskoro su izašli i prvi mobiteli. Na današnji dan, nema tko nema mobitela. Došlo je vrijeme kad te krava iz štale zove na mobitel da ju dođeš pomust. Je l' nije tako? – Pa nema čovjeka, oš staro oš mlado, a da ne mlataraju palcem po tač skrinovima.
Kako god je u Jugi fiksni telefon zajedno s uslugama, bio skup, tako su na današnji dan skupe mobilne telefonske usluge… no eto od 01.07., ulaskom u EU, „naše“ telekompanije su dužne rušiti cijenu mobilnih telefonskih usluga, kako u roamingu tako i za pozive unutar Hrvatske.
Do sad, ako bi zvao strica u Njemačku, naplaćivali su ti taj razgovor ka da je signal prvo otišao u ekspres lonac u kom se skuhao, a onda gol izletio van u kafić pa se napio, pa onako pijan prvo otišao jahtom u Južnu Ameriku u kojoj su ga zbog konzumiranja droge zatvorili na 2 godine pa se on tek nakon odguljene robije odlučio strmopizdit u stričev mobitel. Isti ti Bog bio, dal zvao nekog u Sloveniju il zvao onog robota na Marsu, a ako bi se „zapričao“ 10-tak minuta u slušalicu, eto računa sljedeći mjesec, a na njemu 4 znamenke, od kojih prva počinje brojem 2 – 2890 kn.
Pitanje koje se nameće je: Pa koliko su samo telekompanije zarađivale svih ovih godina? – To je da ti pamet stane, opet malo krene i onda još jednom stane.
p.s. pjesma iz '91-e opet ima smisla… „ZOVIIIII… SAMO ZOVIIIIII !!!“
