U cijeloj priči, interesantan mi je intervju sa suprugom tog pokojnika koja je objašnjavala kako joj je doktor priopćio da joj je muž umro: - I onda mi je prišao doktor i veli on meni "Gospođo, on je gotov!". Ja gledam… GOTOV!?... ON GOTOV!?!?... ostala ja kamen-drvo! Ono čemu sam je umro od smjeha je ovo "Gotov je", jer vjerujem da je tako i bilo jer ne moramo se mi pretvarati da ne poznamo tu riječ i njeno pravo značenje... znate i sami kad prvog susjeda hitna otpelja u bolnicu pa onda dvi babe naslonjene na ogradi sve to moraju komentirati:
- Ošla hitna sad... eto nema 5 minuta! - El ga pobrala? - Est! - I? - A što i? Nemaš ga što vidt. GOTOV JE UN! - Gotov? - Bogami gotov, taj se više nevraća u selo!
- O jadna Kata, udovca sad osta!
- O što jadna, ovaj pijo cjeli život, saće jadna odmort malo!
Naravno, dvi babe odma pretumbaju čitavu problematiku. A što ćete… sve su to narodni običaji.
