Nasilni načelnici, pijani župani, ministri s plagijatima - i kad ih uhvate s prstima u pekmezu iz fotelja se ne daju! ​

Pretuče ženu, pa dođe na dodjelu europskog novca ženama i ne pada mu na pamet da ode s pozicije načelnika. Pijan vozi, pa lažira nesreću i ostane na poziciji župana. Pa i kada odu u zatvor bez grižnje savjesti naši se političari vraćaju u svoje urede. Da uopće ne spominjemo odgovornost kada se u sektoru koji vode otkriju prevare, krađe, nepotizam...Pa nisu oni znali, nemaju oni ništa s tim, šokirani su, vodi se hajka, to je prestrašno ali iz fotelje ni makac. Različitih primjera je more, a politička i bilo kakva odgovornost čelnih ljudi u našoj zemlji i dalje je na razini misaone imenice. Ostavke koje su zbog toga dali broje se na prste jedne ruke. Zašto i kakva je praksa u ostalim europskim zemljama?