Kakvi su to bili dani, kad je Capak branio i tenis kako ne bi nekome palo na pamet lopticu i virus nabiti u usta

Da, evo nakon tri godine konačno je došao i službeni kraj pandemije koji je došao još prije godinu dana, ali epidemiolozima se valjda nije bilo lako rastati od svoje omiljene epidemije i neslućene slave koju im je ona donijela pa je taj rastanak malo potrajao. A bilo je to jedno od najluđih razdoblja u modernoj povijesti, histerija je uzela i koronaše i antikoronaše i maskere i antimaskere, svako selo i svaki ulaz imali su svoj krizni stožer, roditelji su djeci davali imena Alemka i Vili, mediji su članove Kriznog stožera slavili kao heroje i prozivali ljude koji bi na benzinskoj pumpi kupovali pivo i grickalice. Bar na kraju epidemije bilo bi lijepo da Vlada i Krizni stožer organiziraju neku svečanost i trajno obilježe kraj pandemije. Venecijanci su, na primjer, u 17. stoljeću kraj epidemije kuge obilježili gradnjom prekrasne crkve Gospe od zdravlja i dan danas taj dan slave i obilježavaju velikom procesijom. OK, znamo da naša Vlada ne može obnoviti ni postojeće ruševine, a kamoli da bi bila sposobna nešto novo i lijepo izgraditi, ali neka fešta uz pivo, vino grah i vatromet mogla se napraviti.