Naziv tranzistor potječe iz 1947., kada su američki istraživači
John Bardeen, Walter Houser Brattain i William Bradford Shockley
konstruirali prvi germanijski bipolarni tranzistor.
Prvi tranzistor je uglavnom bio građen od kristala
germanija.
Razlikuju se bipolarni i unipolarni tranzistori. Promjenom ulazne
struje bipolarnoga tranzistora ili ulaznoga napona unipolarnoga
tranzistora upravlja se električnom strujom u izlaznom krugu. U
analognim sklopovima tranzistori se primjenjuju ponajprije za
pojačanje električnih signala, a u digitalnim sklopovima kao
upravljane sklopke. Tranzistor se koristi i za stabilizaciju
napona, modulaciju signala i mnoge druge primjene.
Princip rada tranzistora se zasniva na injekciji manjinskih nosilaca iz emitera u bazu i njihovom transportu do kolektora. Kako je napon na spoju baza-emiter manji od napona na spoju kolektor-baza, a također je i struja koja teče u bazu manja od struja emitera i kolektora znači da tranzistor omogućuje upravljanje potrošnjom u krugu veće snage pomoću kruga u kojem se troši manja snaga.
Bipolarni tranzistor upotrebljava se i kao sklopka. Ovisno o ulaznoj struji baze, tranzistor se prebacuje iz područja zapiranja u područje zasićenja i obratno; u području zapiranja radi kao isključena sklopka uz zanemarive struje, a u području zasićenja kao uključena sklopka uz mali pad napona između kolektora i emitera.
Kontroliranjem malog osnovnog signala, možemo kontrolirati prilično veliki kolektorski signal. To je osnovni princip rada tranzistora.
Čitaj, prati i komentiraj naše priče i na našoj Facebook stranici Život i stil!
