Zagreb i Hrvatska očekuju povratak najbolje bacačice diska na svijetu. Sandra Perković je u nedjelju, pet godina nakon što je u Londonu osvojila svoje prvo olimpijsko zlato, na istom stadionu uzela i drugu zlatnu medalju sa Svjetskih prvenstava.
U zračnoj luci Franjo Tuđman bio je naš reporter Antonio Vuksanović, koji je popričao sa Sandrinom majkom Vesnom Perković.
U obitelji Perković postoji tradicija da kad god se Sandra kući vraća sa zlatom, mama Vesna je dočeka s plišanim medom, no ovog puta ga nema?
Nema, Sandru medo čeka u automobilu, ipak je Sandrin medo, ona ga mora prva vidjeti. Svako natjecanje Sandra dobije plišanu igračku, to je tako krenulo od malih nogu i održalo se.
Vi uvijek emotivno proživljavate Sandrine nastupe, vjerujem da ste ovaj nastup u Londonu pratili puno ležernije?
Kao i svaka mama, naravno da to emotivno proživljavam, ali mislim da sam ovog puta prvi put otkako se ona natječe uživala u njezinom nastupu i sve sam zapamtila, inače to sve zaboravim.
Kad ste se čuli, koje ste riječi prvo razmijenili?
Prvo me, kao i uvijek pitala 'Mama, jesi ponosna?' Čuli smo se prije, poslije, dva sata nakon svega, ja kao svaka mama volim sve čuti i znati.
Ona je u London vjerojatno otišla malo ljuta, puno se pisalo o stvarima koje nemaju puno veze sa sportom, o njenom privatnom životu, kilogramima. Kako je ona sve to proživljavala i kako se spremala za jedno veliko natjecanje u sjeni svega toga?
Mislim da sve to skupa nju ne dira previše, ona je bila fokusirana na rezultat. Naravno da je sve to u njoj stvorilo neki inat, pa je možda upravo zbog toga sve ispalo ovako dobro.