I Sisak je upoznao iz prve ruke koliko dobri i moćni jesu svjetski prvaci u vaterpolu. Oni, ako vam je to promaklo nekako, koji igraju u kockastim kapicama i odazivaju se na ime Barakude.
U europskom gradu sporta za 2019. godinu hrvatski vaterpolisti u potpunosti su razoružali svoje najveće rivale u jubilarnom 50. međusobnom srazu (uračunati i oni sa Srbijom i Crnom Gorom), aktualne olimpijske i europske prvake iz Srbije koji nisu baš navikli na ovakvu nemoć kakvu su im u rano predvečerje priuštili zlatni na svijetu.
Jest, na kraju nas rezultat ne argumentira u potpunosti da posegnemo za epitetom razbijanja, ali tih završnih -3 samo je fiziranje istog jer utakmica je, zapravo, bila riješena nakon tri četvrtine. Eto, toliko dobro igrale su Barakude u gradu u koji će se definitivno morati vratiti jer pozivnica je u svakom smislu ispisana.
Doduše, trebalo je proći ponešto vremena da se utakmica otvori, da krene ono što navijači najviše vole u svakom sportu - golovi, jasno.
Primili prvi u 12. minuti
Nakon pet i pol minuta danas maestralni Joković prvi je još malo oraspoložio sisačku publiku, sa srednjeg vanjskog našao je nečuvani prostor pokraj Mitrovića koji je dobro krenuo i više gotovo da se nije "sastao" s loptom.
Za razliku od nas gosti su u gotovo svakom napadu imali brojčanu prednost igrača makar se ne bismo okladili da je svaka bila i opravdana. No nema veze, imamo mi "betonsku" obranu, a onda još iza nje nesavladivog Bijača koji je po loptu u mrežu morao tek u 12. minuti, a i nju (Filipović) imao je na ruci. Bio je to sedmi srpski napad s igračem više, a prvi iskorišteni. Ne sjećamo se baš da se takvo što dogodilo olimpijskim prvacima.
Tu su se, pak, napadi oslobodili, ili obrane popustile, kako hoćete. Iz jedne naše sjajne obrane u nizu Bijač je bacio idealnu loptu u kontru za Jokovića koji isprva nije znao gdje je, no na vrijeme je shvatio sugestije i vratio nas u vodstvo.
S četiri pogotka Joković je bio igrač utakmice/Slavko Midzor/PIXSELL
Potom su Vukičević i Bušlje bili koautori najljepše akcije na utakmici vrijedne za 3:1, da bi Mandić uzvratio projektilom. Činilo nam se tada da je tako jedino bilo i moguće probiti Bijača.
Xavijeva majstorija
Snalažljivom Vrlićevom reakcijom jednu naizgled izgubljenu loptu pretvorismo u novih +2, koje je u sljedećem napadu prepolovio S. Mitrović. Miloš je nekako uspio provući loptu pokraj srpske obrane i vratara, a šteta jedino što se nismo obranili u posljednjim sekundama poluvremena jer je Prlainović smanjio na 4:5.
Nismo sigurni što je Joković ručao, ali što god bilo, pohvale kuharima. Naš ljevoruki topnik ušao je u seriju, s dva njegova gola u nizu na početku drugog dijela prvi smo put imali tri gola viška, a onda se sisački bazen posve digao na noge kada je Vukičević u kontri zabio za 9:5.
Ne sjećamo se, štoviše, ni kada je netko protiv Srbije realizirao sedam uzastopnih napada s igračem više kao što su to napravile Tuckove trupe, ali ni to nije ništa za ono što je izveo Xavi Garcia. Srbi su već, posebno njihov rezervni vratar Pijetlović, pomislili da su osvojili loptu, a onda... Onda je naš Katalonac nemoguće pogodio iz mrtvog kuta. Naš naklon vaterpolskoj ekscelenciji.
Publikom su krenuli popularni valovi, Hrvatska ima 10:6 za završnih osam minuta, a onda i najvećih +5. Srbija to više ne može stići, već samo uljepšati. Hrvatska s prvog mjesta ide na završnicu Europa kupa u Zagreb za manje od mjesec dana, a tamo će protiv (99 posto) Grčke tražiti put prema Beogradu i završnici Svjetske lige.
Europa kup/Svjetska liga, 6. kolo:
Hrvatska - Srbija 12:9 (1:0, 4:4, 5:2, 2:3)
Hrvatska: Bijač (9 obrana), Marcelić; Macan 2, Fatović, Lončar, Joković 4, Buljubašić, Vukičević 2, Bušlje 1, Miloš 1, Vrlić 1, Šetka, Garcia 1
Srbija: G. Pijetlović (2 obrane), B. Mitrović (4 obrane); Mandić 2, Rašović, Ranđelović, Ćuk, D. Pijetlović, Vico, Aleksić 1, Jakšić, Filipović 2, Prlainović 2, S. Mitrović 2
Peterci: Hrvatska 0/0, Srbija 0/0
Igrač više: Hrvatska 8/12, Srbija 6/17
