Prva na svijetu, a atletskom savezu zadnja na pameti. SandraPerković više nije mogla šutjeti jer obećanja stižu sa svih strana, a kada ta obećanja treba ispuniti, onda nigdje nikoga.
"Ne volim da se na temelju moga imena stvaraju veliki dugovi jer onda to stvara grižnju u očima tih ljudi s kojima ja trenutno surađujem i želim da se to riješi jer Hrvatski atletski savez se mora potruditi u to", rekla je Sandra.
Nije joj lako, no ona i dalje briljira. Rekorde je rušila po livadama, na njima i trenirala, a čak ni za najjeftnije pripreme, novca - nije bilo.
"Nemam realne uvjete za moj rezultat. Hitac od 70 metara kao što svaki put kažem nije bačen četvrt stoljeća, ja sam ga sada bacila, a znam i smatram da mogu i dalje, i to ću pokazati u bilo kakvim uvijetima, ali moram se boriti sa preprekama koje se nalaze u mojoj državi", dodala je Sandra.
A kad neće Hrvatska, već su u red stali drugi koji nude sve. Ipak, Sandra je sve glatko odbila.
"Imala sam par potraživanja iz drugih zemalja da nastupim za njih, evo to ću sada jedanput otvoreno reći - meni je teško i puno ljudi u Republici Hrvatskoj je teško, ali kada im ja mogu izmamiti osmijeh na lice, onda je to meni najveći razlog zašto bi ostala hrvatska reprezentativka", rekla je.
Sada je postala i ambasadorica svih atletičara s jasnom vizijom kako dalje.
"Smatram da kada bi se svi mi izborili za neku dobrobit hrvatske atletike, na primjer da se napravi za početak atletska dvorana", rekla je Sandra.
Ona je digla glas, poruka je i više nego jasna, a sada je na redu Savez.