"Moj život ne bi bio isti da nisam osvojio Wimbledon. Netko mi je rekao da je u sportu najvažnija igra, ali to nije istina. Sjeća li se itko gubitnika iz finala? Do tog ponedjeljka u Wimbledonu bio sam vječni drugi, imao sam tri srebrna tanjura. Ni ja se ne sjećam tih prokletih izgubljenih finala, a igrao sam u njima", u svom je stilu ispričao Ivanišević.
'Nisam znao što bih sa životom'
"Sada, 16 godina kasnije, ljudi me još zaustavljaju na ulici i prisjećaju se tog 16. gema petog seta", dodao je Splićanin.
Vrlo brzo nakon te nezaboravne pobjede protiv Patricka Raftera počeli su Goranovi problemi.
"Rame me boljelo toliko jako da nakon mečeva nisam mogao podići ruku. Bio sam na operaciji 2002., ali i nakon povratka me boljelo i na kraju sam se odlučio umiroviti. Imao sam 32 godine, osjećao sam se izgubljeno, nisam znao što bih sa životom. Sav stres na koji sam navikao je nestao. Srećom, 2003. mi se rodila kći i to me je spasilo."
'Sampras mi je u ništio život'
Osvrnuo se Ivanišević i na svoga najvećeg rivala Petea Samprasa od kojeg je izgubio u 12 od 18 međusobnih mečeva, uključujući i dva finala i jedno polufinale Wimbledona.
"Sampras mi je uništio život. Volim Petea: veliki je šampion i dobar dečko. Ali izgubio sam toliko polufinala i finala od njega! Mrzim ga sa sportskog gledišta", šaljivo je zaključio Goran.
