Hrvatski Davis Cup reprezentativac Borna Gojo (ATP - 112.) poražen je u svom prvom nastupu u glavnom ždrijebu Wimbledona, a bolji od njega bio je Nijemac Maximilian Marterer (ATP - 170.) koji se u drugo kolo probio pobjedom 7-5, 6-7 (8), 6-3, 6-4 nakon dva sata i 46 minuta igre.
"Ne znam što bih rekao, dođeš tu, sve super, najbolji centar na svetu, najbolji turnir. Ali, opet, kad pogledam, ovakvi uvjeti – puše, kiša, hladno, staješ, pa igraš. Užasno mi je igrati tako, uvjeti su nikakvi za igru. Ali okej, tko se bolje snađe, bolji igrač dobije, kao i danas. Nikakav problem. Ali stvarno se ne može, nisam mogao igrati. Da mi kažeš, baci loptu iz ruke, da mi kažeš 'pogodi', ja sam 50-50 da će to ići u teren ili će ići u ogradu", rekao je nakon poraza Gojo za B92.net.
Prisjetio se potom Gojo kraja 2021. kada je s Hrvatskom stigao do finala Davis Cupa, pritom izbacivši Srbiju.
"Najboljih mjesec dana u mojoj karijeri. Negdje sam pogriješio, trebao sam ići na timski sport očigledno. Imaš 5-6-7 ljudi, imaš s nekim pričati, družiti se. A ovako stalno sam sam nešto. Hajde, ovdje su mi i došli prijatelji, pa je super bilo, ali gledaš, svakog tjedna, pa izađeš na teren, igraš ATP u Stuttgartu u 1 popodne, gledate 50 starih Nijemaca. Mene boli briga, nemam neki žar. Trebao bi imati, došao sam iz college tenisa, gdje su ljudi u faci cijelo vreijeme, stalno je neki pritisak, pljuju te, energija je. Ovdje smo svi mirni, svi smo u bijelom. Drugačije je, treba se priviknuti na profesionalni tenis. Ne mogu reći da sam još uvijek uspio. Koliko god sam bolji nego što sam bio, još uvijek je to meni… Kad igram za Davis kup, onda te nosi. Igram s Lajovićem, vodim 4:1, izgubim set nešto preglupo… Realno danas bih se raspao kao kokica da mi se to dogodilo, tamo sam samo nastavio. ’Što ima veze, izgini tu ako treba’. To je taj pravi pristup sportu."
Borna se dotaknuo slabih ulaganja u sport u Hrvatskoj.
"Realno ni ja nije trebao biti tu gdje jesam, tako da sam i ja iznenađenje. Išao sam na college, nitko nije očekivao da ću biti tu, igrati glavni turnir Grand Slama. Mali Prižmić, pobjednik Roland Garrosa, već je Top 300. Puno se od njega očekuje, ali ne treba mu se stavljati pritisak na leđa jer nije lako. Ima tu milijun stavki. Mili Poljičak, osvojio juniorski Wimbledon, malo se muči, ali pokazao je da može. Eto ja nakon tog Davis kupa u Madridu, dolaze svi ti političari, predsjednici Saveza, svi se smiju, hoće se slikati. Neću se slikati, zašto bih se slikao? Napravi jedan teren. Hrvatski tenis nema centar. Dolaze tu Borna Ćorić, Marin Čilić, u tom trenutku Top 20, mi dolazimo na pripreme i moramo da se pripremamo na terenu koji je zatvoren u teniskom klubu Zagreb. Ljudi kada dođu, umiru od smijeha, ne mogu vjerovati da je to tako. I sad, što očekivati od hrvatskog tenisa. Ovo sve što se događa, tim momcima bi se trebala skinuti kapa. Okej, Marin je malo, već je stariji, ne znam kako je bilo kad je bio mlađi. Ja sam npr. čist projekat svog rada. Nikad nisam bio gladan, moji su mogli da platiti da treniram. Ali, ima puno djece koji ne mogu. Ali Savez, država, ne rade ama baš ništa da to poprave. Imaš reprezentaciju koja je prva na svijetu, koja igra finale, polufinale DK, koja se ove godine ponovno kvalificirala. A ti nemaš jedan teren, ne znam što više reći. Mala Marčinko, sve su to privatni projekti, to nema veze sa Savezom, koji nije izbacio igrača već od Čilića, ako je uopće i njega. Za mene je ovo sve čudo iskreno. Svi Hrvati bi trebali reći: 'Ovo je najveće svjetsko čudo što mi radimo'. Dođemo i dobijemo Srbe u Davis kupu. Okej, to je jedan meč, sve se može okrenuti. Ali, gdje smo mi u odnosu na vas u tenisu? To je miljama daleko. Možemo se mi lagati, ali to je miljama daleko."
Progovorio i o nogometu.
"Koji stadion imaš? Okej, Poljud na nešto liči, ali isto se mora renovirati. Maksimir? Što je ono? Osijek je sada napravio stadion. Ljudi s naših prostora, vole, ginu za reprezentaciju, njima je to dodatni, ekstra motiv. Tako je i u nogometu, u tenisu nama. Sve ide od samih igrača. Možda da imamo sistem, da imamo sve, nitko ne bi bio dobar. Ovako dođeš i grizeš, trudiš se, boriš se. Tko zna. Užasno je stanje. Ako neko hoće čuti, nešto napraviti. Dajte bar dva terena da možemo da igramo", zaključio je Gojo.
