Ante Čačić je odmah nakon utakmice s Turskom izjavio kako je još prije početka prvenstva u svom stožeru govorio da je Češka teži protivnik od Turske. Mnogima ovo zvuči kao obična floskula, psihološka igrica kojom se želi prebaciti fokus na sljedeći izazov i spriječiti mamurluk pobjednika. Mamurluk u doslovnom i prenesenom značenju.
Ipak, Čačić je u pravu, utakmica sa Češkom je za nas utakmica prvenstva. Hrvatska je pobjedom nad Turskom došla u komfornu situaciju što se tiče prolaska grupe. Međutim, daleko je od konačnog cilja, poraz od Čeha vratio bi nas unatrag i izbrisao sve obavljeno, dovodeći nas u neugodan položaj čupanja prolaska protiv Španjolske ili nadanja o hvatanju jednog od onih trećih mjesta koje vode dalje. Nameće se pitanje, po čemu je to Češka bolja od Turske i kako to Čačić ne prosipa floskule i pili naopako.
Odgovor je jasan, Češka je jednostavno bolja ekipa, što je dokazala i u kvalifikacijama gdje je osvojila prvo mjesto. Usporedbe radi, u skupini je bio Island koji je ukrao bod Portugalu i Nizozemska koja, kakva god bila, je i dalje Nizozemska. Eh, da zamalo zaboravih, u grupi su bili i Turci i završili su ‒ treći.
Češka ovisi o Vrbi
Za razliku od Turske koja ima nekoliko klasnih igrača poput Arde Turana i Hakana Calhanoglua u kombinaciji s nekoliko mladih talentiranih igrača poput Tufana i Mora, Češka je igrački neimpresivna. Mogli bismo slobodno reći inferiorna, s obzirom na to da je u igri sve podređeno Tomasu Rosickom, malom Mozartu čiji je rok trajanja odavno prošao. Zbilja nevjerojatno zvuči kako je za Arsenal ove godine odigrao 19 prvenstvenih minuta. Imajući na umu da osim njega Česi nemaju ništa više od srednje europske klase u Daridi i niže srednje klase u Necidu, jasno je kako su na papiru Česi debeli autsajderi grupe. Međutim, nogometne utakmice se ne rješavaju na papiru nego na travnjaku, a tu Češka sigurno ima što za reći.
Središnja figura Češke momčadi je Pavel Vrba, koji je zaista izvrstan trener. S Viktorijom iz Plzena je tri godine u nizu igrao Ligu prvaka, a tamo je dobivao Atletico i ponižavao Napoli, posjeduje iznimne taktičke sposobnosti, a istodobno je i vrhunski motivator. Posjeduje iznimnu karizmu i blizak je igračima. O tome kako se ponaša kao dio momčadi svjedoči i poznata anegdota kad je obećao igračima da ga mogu ošišati na ćelavo ako osvoje prvenstvo. Dakle, pred nama nije ništa manji psihološki mag nego što je bio Fatih Terim, a istodobno je i moderniji taktičar. Nije bio veliki igrač, slabo se koristi engleskim, te ga to zasad odvaja od vrhunskih poslova u ligama petice, vjerujte da sve ostale kvalifikacije za takav posao. Uspjeh na Euru možda ga konačno pogura na mjesta koja zaslužuje.
Odlična defenzivna organizacija
Stilski i taktički, Vrba s ovom momčadi mora igrati reaktivan nogomet. Jednostavno, takva su ograničenja kadra. Za razliku od lepršave igre koja je obilježila Euro 2004. i koju svi dobro pamtimo, snaga današnje Češke leži u kvalitetnoj obrani i armiranom bunkeru ispred Cechovih vrata.
Glavna karakteristika Češke igre je kompaktnost i gustoća u čvrstom 4-5-1 ili 4-4-2 bloku u kojem se jasno znaju zaduženja i podjele uloga. Usklađenost linija je na vrhunskoj razini, a sinkronizacija u kretanju ispolirana je do te mjere da su sposobni "gurati" protivnika koji ima loptu prema svom golu.
Usporedimo ih ponovno s Turcima. Teško prvo poluvrijeme koje smo odigrali s Turskom obilježio je rat na sredini, puno prekršaja i teško stvaranje viška. Čim su, što zbog kadrovskih promjena, što zbog psihičkog i fizičkog pada Turci izgubili koncentraciju, Hrvatska je lagano stvarala šanse i potpuno dominirala utakmicom.
Međutim, Česima se sigurno neće dogoditi ovakva situacija.
Hrvatska ima šestoricu aktivnih igrača u napadu koje brani samo sedmorica Turaka. Dva igrača imamo između linija, a pripremljena je mogućnost stvaranja viška na desnom krilu s visoko postavljenim Srnom. Prednji red ne sudjeluje u obrani, stoperi su potpuno nespremni na dijagonalno kretanje kojim bi zatvorili ulazak Perišića iza leđa i samo sreća, odnosno okvir gola, ih čuva od primljenog gola.
S druge strane imamo ovo:
http://video.adriaticmedia.hr/videos/x8xeoaUH
Komunikacija i uigranost definiraju ovu momčad
Španjolski pozicijski napad (i to jako dobro izveden napad uz jednu pogrešku u postavljanju Silve i Fabregasa) brane devetorica Čeha, koji pokazuju iznimnu kompaktnost i u nijednom trenutku ne gube kontrolu ni na jednom dijelu terena. Video je kratak, ali jasno pokazuje što nas očekuje u Saint-Étienneu.
Zadnja linija u svakom trenutku ima pod kontrolom prostor iza svojih leđa, kreću se brzo i sinkronizirano. Vezna linija je uvijek blizu obrambenoj liniji i ne dopušta da se lopta odigrava u međuprostor. Krila ili vanjski vezni, imaju jako aktivnu ulogu u obrani. Na početku videa Krejčí ulazi u sredinu suziti prostor, dok pred kraj s desne strane Gebre Selassie se spušta doslovno u zadnju liniju kao peti bek. Napadač je visoko i jedini ne sudjeluje u obrani, nego služi da po oduzetoj lopti bude relej za daljnje odigravanje kontre, prihvaća loptu, odlaže je veznom redu i zatim otvara prostor.
Jedna od najzanimljivijih taktičkih prilagodbi je uloga bekova, u obje faze igre. Na videu jasno vidimo kako se bek lijepi za igrača na krilnoj poziciji, bez da ga previše zanima radi li se o krilu ili beku. Također, bek se ne postavlja prema svom stoperu kao što je to uobičajeno. Sistem je to kojeg smo dosad viđali gotovo isključivo kod Atletico Madrida, kad bekovi u obrani odlaze jako široko i ostavljaju veliku rupu prema stoperu, imajući vjeru da će tu rupu popuniti vezni igrač. Takav sistem stavlja golemi teret na bekove i zahtijeva iznimnu uigranost i komunikaciju. Na našu žalost, Česi imaju dobre bekove, uigrani su i komunikacija je na zavidnoj razini.
Jednostavnost u napadu
Glavni češki adut u napadu je brza tranzicija.
Duga lopta na Necida koju on obično usmjerava prema krilu, a barem još dvojica iz vezne linije napadaj stopere. Učinkovito je to oružje jer jedini način da se probije onako kvalitetno pokrivena sredina je napad preko bokova, a onda bekovi moraju dati veći napadački doprinos. Kad bekovi odu visoko ostavljaju prostor iza leđa i upravo te pozicije Česi ciljano napadaju. Necid ostavlja loptu prema bočnoj poziciji iako mu kroz sredinu prvi dolazi Rosicky.
Bekovi i duga lopta kao temelj uspjeha
Što se tiče faze postavljenog napada, tu su dosta siromašniji nego u obrani. Ne stvaraju mnogo šansi, ali ono što stvore uglavnom zabiju. Opet se vraćamo na iznimni doprinos bekova. Uz Rosickog kao temeljnog playmakera, sistemski dosta grade na dinamici na liniji bek – krilo. Krilo se spušta u sredinu ili prema zadnjoj liniji odvlačeći svog čuvara, a onda na ispražnjenu poziciju utrčava bek.
Posebno će oprezan morati biti Badelj, jer je Dočkal iznimno opasan u skoku, a s krila se voli uvlačiti prema sredini i onda, kao meta dugih lopti iz zadnje linije, spušta loptu veznoj liniji ili je prenosi na krilo.
Također, jako je važna uloga Daride za izgradnju čeških napada, jer obično služi kao igrač od kojeg svi smisleniji napadi počinju. Slično kao Selcuk Inan u Turskoj, kada je on blokiran Česi nemaju mnogo rješenja, te se Rosicky mora spuštati duboko po loptu, a tu više nije toliko djelotvoran.
Ne pretjerano komplicirani, ali hrabri izlasci
Važno je napomenuti da Česi rijetko napadaju s malo igrača. Kad dolaze u napad, to redovito biva sa četvoricom ili petoricom igrača, ni tada ne gubeći defenzivnu organizaciju i zbog toga ih je jako teško iskontrirati. Protiv Španjolske su veći dio utakmice imali pozitivan rezultat, međutim čim su pali u zaostatak, posljednjih nekoliko minuta igrali su vrlo agresivno.
Na ovoj grafici možemo vidjeti kako na skok dolaze s iznimno velikim brojem igrača, tražeći šansu za izjednačujući gol.
Još jedna stvar koja može biti presudna je organizacija kod prekida. Češki igrači posjeduju fizički moćniju momčad, jaču, čvršću i skočniju nego što to imamo mi. Zanimljivo je da je za prekide kao savjetnik zadužen Karel Brückner, izbornik iz 2004. te Česi zbilja imaju nekoliko dobro razrađenih shema za stvaranje viška prilikom kornera.
Protivnik koji ne daruje i ne oprašta
Sve u svemu, Čačić je u pravu kada kaže da je Češka teži protivnik nego Turska. I to mnogo teži jer su defenzivno zbilja impresivni. Riječ je o fizički moćnoj ekipi s kojom se ne bi smjelo ulaziti u duele. Izrazito dobro štite sredinu terena, a stoperi su jako dobri u skoku. Najbolji način je napasti ih preko bokova prema kojima odlično rotiraju, a čak i kad ih napadnete visoko postavljenim bekovima, velika je vjerojatnost da će u protuudaru ciljati upravo na prostor koji takav pristup ostavlja.
U napadu je oslonac na dugoj lopti i doprinosu bekova, opet koristeći fizički moć. Srna i Strinić ili Vrsaljko će biti izloženi i sigurno je kako će trebati pomoć. Badelj, znajući za njegove probleme u skoku, također će biti ciljana meta čeških napada. Rosicky i Darida kao osovina kreacije momčadi će također morati biti adekvatno čuvani, što znači da ni u obrambenoj fazi ne smijemo imati propuste i neraspoložene igrače jer će ih Češki igrači sigurno naći i iskoristiti.
Nema smisla ulaziti u avion za Saint-Étienne ako se ne ide pobijediti Čehe. Još manjeg smisla ima podcijeniti ih jer to znači da smo se oprostili od drugog mjesta, što nas stavlja u ozbiljnu opasnost od ispadanja. Za pozitivan rezultat bit će potrebno strpljenje i koncentracija, jer Česi ništa neće darovati, a iskoristit će sve darovano. Takva su ekipa, koja neće nadigrati protivnika, ali rijetko gubi. Nije fraza, za Hrvatsku Euro tek sad počinje.
