Hrvoje Horvat više nije izbornik hrvatske reprezentacije. Malom Cvebi, kako mu tepaju kolege, presudio je loš rezultat na trećem velikom natjecanju u nizu. Na upražnjenu stolicu izbornika rukometne izabrane vrste sjeo je Goran Perkovac.
Riječ je o čovjeku koji je dio hrvatskog rukometnog legendarija, no Peki je dugo živio i radio u inozemstvu, rijetko se pojavljivao u hrvatskim medijima te mlađe generacije i površni pratitelji rukometa o njemu malo znaju. Uglavnom se apostrofira da je osvajač zlata iz Atlante 1996. no Perkovac je u svijetu rukometa mnogo više od toga.
Goran Perkovac ne samo da je bio dio selekcije koju je Velimir Kljajić poveo do nevjerojatnih visina već je bio i njen kapetan. Ta titula znači mnogo, jer onaj koji je bio prvi među jednakima u reprezentaciji punoj jakih karaktera i velikih imena poput Patrika Čavara, Irfana Smajlagića, Nenada Kljajića, Božidara Jovića, Iztoka Puca, morao je biti rođeni lider što Perkovac i jeste.
Rođeni lider iz Slatine
Možda nije bio najbolji ili najveći no zasigurno je bio trenerova produžena ruka na terenu, čovjek koji odlučuje. Upravo to se pokazalo i nakon što je završio igračku karijeru no krenimo redom.
Perkovac je rodom iz Slatine gdje je napravio i svoje prve rukometne korake u istoimenom klubu da bi sa 17 godina u seniorski rukomet ušao u dresu Medvešćaka, a nedugo nakon toga odlazi u Švicarsku, zemlju u kojoj je proveo cijelu igračku karijeru.
Prvi mu je klub bila Borba iz Luzerna, a igrao je još za TV Suhr i Winterthur. Perkovac je u 12 godina odigrao 359 utakmica i zabio 2637 golova što ga i danas drži na vrhu liste najboljih strijelaca u švicarske lige.
Legenda hrvatskog i švicarskog rukometa
Paralelno s klupskom karijerom, novi izbornik Kauboja nizao je uspjehe i u reprezentativnom dresu. Već je s Jugoslavijom u Seulu 1988. godine oko vrata objesio broncu, a nakon hrvatske neovisnosti sudjelovao je svim uspjesima 90-ih. Tako ima europsku broncu iz Portugala 1994., islandsko svjetsko srebro iz 1995. te prvo hrvatsko zlato – ono iz Atlante 1996.
Za čovjeka za kojeg suigrači kažu da je bio sjajan lijevi vanjski (povremeno i srednji) i veliki autoritet na terenu nije čudno da je ušao u trenerske vode.
Mentalitetom i radnim navikama sjajno se uklopio u Švicarskoj pa je ostao raditi i kao trener, a rezultati nisu izostali. Pet naslova prvaka i pet švicarskih kupova osvojio je Perkovac u samo sedam godina s Winterthurom i Schaffhausenom, dva najveća kluba ove alpske zemlje. Proglašen je 2007. i za najboljeg trenera godine u Švicarskoj, a godinu kasnije preuzeo prvo grčku reprezentaciju, a potom švicarsku. Ima iskustvo i iz Njemačke gdje je vodio Minden i Lubbecke, a zadnji klub mu je bio Kriens iz Luzerna.
Da je ozbiljno pristupio ovom projektu otkriva i činjenica da je kupio stan u Zagrebu iako proteklih desetljeća živi u Švicarskoj.
Ozbiljan zaokret u vođenju reprezentacije
Ne krije da je ambiciozan, a jasno je dao do znanja da planira uvesti jasnu hijerarhiju, oživiti kult reprezentacije, a može se očekivati da će inzistirati na znatno višem stupnju discipline unutar same momčadi.
Najavio je Perkovac i neke promjene. Između ostalog, prestat ćemo sa kontinuiranim pomlađivanjem.
'Ovdje su sigurno trebali biti Šego ili Pešić, koji bi svojim iskustvom pomogli Slaviću i Kuzmanoviću. Imaju potencijal, ali trebali su jednog iskusnog uz sebe. Ovdje je trebao biti i jedan Veron Načinović, on igra u vrhunskom klubu (Montpellier), a mi zovemo neke koji mu nisu ni blizu. Već je bio na prošlom Euru i trebamo ga razviti u vrhunskog pivota. Također, radije bih vidio Klaricu prije Šebetića, a šansu bih još uvijek dao Marinu Mariću. Bio nam je najbolji igrač na zadnjem turniru, zašto mu ne dati prednost? Šipić je odigrao izuzetno protiv Danske, ali on igra samo napad', rekao je Perkovac u jednom razgovoru za 24 sata te na taj način dao naslutiti da će zaokret biti ozbiljan.
Inače, Perkovac je bio u najužem krugu kandidata za izbornika Hrvatske još 2010. kada su mu protukandidati bili Slavko Goluža i Kasim Kamenica. Goluža je tada dobio prednost, a sad je red na Perkovca da pokuša vratiti Kauboje u vrh svjetskog rukometa.