Za osvajanje nekog velikog natjecanja ključna je pomoć vratara. No, u nedjeljnom finalu Eura protiv Španjolske u Stockholmu Hrvatska je ostala zakinuta za dobru predstavu naših golmana koja bi nas pogurala prema jedinoj medalji koja nedostaje u bogatoj riznici hrvatskih rukometnih uspjeha. Marin Šego i Matej Ašanin u prvom su poluvremenu protiv Španjolske kombinirano imali samo 2 obrane.
SVE U EUROPSKOM RUKOMETNOM PRVENSTVU MOŽETE PROČITATI - OVDJE.
Gonzalo Perez de Vargas nadmašio Šegu i Ašanina
Samo za usporedbu, Gonzalo Perez de Vargas na drugoj je strani imao 6 obrana, ukupno ih je skupio 8 u susretu u odnosu na 5 Hrvatske (Šego je na kraju skupio 4 obrane) i ponio titulu najboljeg igrača finala. Stoga, legitimno pitanje je što bi bilo da je na klupi reprezentacije bio onaj kojem je tamo i bilo mjesto?
Mario Kelentrić nije bio dio stručnog stožera Hrvatske na turniru i to je neshvatljivo!
Bivši hrvatski vratar, sad trener golmana u PPD Zagrebu i reprezentaciji Hrvatske Mario Kelentrić nije bio dio stručnog stožera Hrvatske na u nedjelju završenom Euru. Radi se o jednom od najvažnijih ljudi Lininog stožera koji je prošle godine postao trener vratara Hrvatske. Osobno ga je izbornik zvao u reprezentaciju. Bio je Mario na SP-u prošle godine, bio je uz Šege i Ašanina na svim kvalifikacijskim utakmicama, odradio je i pripreme za Euro i dan prije puta saznao da ne ide na turnir.
Bila je to odluka HRS-a koja je sve iznenadila, a posebno njega. Neshvatljivu odluku HRS-a je prihvatio i ostao trenirati u PPD Zagrebu, u kojem radi već osam godina. Hrvatska je, tako, na Europskom prvenstvu bila jedina reprezentacija koja je došla bez trenera vratara. Čak je i jedna Bosna i Hercegovina, kojoj je HRS financijski pomogao da dođe na Croatia Cup u Poreč tijekom priprema za prvenstvo, reprezentacija čiji Savez muku muči s financijama, na Euro doputovala sa čitavim stručnim stožerom, pa i trenerom golmana kao bitnim dijelom stožera.
Kelentrić je pripremio i Šegu i Ašanina za turnir, a oni su posebno protiv Njemačke i protiv Norveške u polufinalu, pustili Keline plodove rada… Podršku im je Mario, umjesto s klupe, davao na daljinu, putem Facebook-a, poruka, a s Ašaninom se znao nakratko čuti telefonski. On je mlađi, njemu treba puno više razgovora kojeg bi, da je Kele bio tamo, sigurno imali više, kao i sastanaka, općenito i razgovora, kao i video analiza. Trebao je i Šegi i Ašaninu onaj impuls s klupe od strane trenera koji ih najbolje poznaje.
Trener vratara mora biti na klupi, razgovarati s golmanom koji nije na terenu, komunicirati s vratarima općenito
HRVATSKA – ŠPANJOLSKA 20:22: Nismo uspjeli! Španjolci su obranili naslov prvaka Europe, propustili smo veliku priliku
Trener vratara mora biti na klupi, razgovarati s golmanom koji nije na terenu, komunicirati s vratarima općenito, komunicirati utakmicu kao takvu. U pauzama razgovarati s vratarom, dati mu dvije, tri ključne informacije, savjeta koja će možda i odlučiti utakmicu. Onda je to kompletan, pravi posao.
"Slažem se s navedenim. I uvijek ću braniti tu tezu. Ne kažem da sam ja bio na klupi da bi mi uzeli zlato, ali bi možda imali bolju situaciju kad bi vratari pali u igri. Sigurno da jedan savjet, bilo što bi možda, naglašavam možda - pomoglo! No, to nećemo nikad saznati. Da vam budem iskren, malo sam umoran od svega toga. Moj stav je definitivno da trener golmana mora sjediti na klupi i onda, ako nije dobro, ako golmanima ne ide, pitati trenera golmana zašto to nije dobro? Isto kao što se pita izbornika zašto smo pobijedili, zašto smo izgubili", govori nam Mario Kelentrić odmah nakon završetka utakmice i dodaje:
'Na daljinu ne mogu preuzeti odgovornost'
"Svatko treba preuzeti svoju odgovornost za dio svog posla. No, ovako na daljinu ja ne mogu preuzeti odgovornost. Niti za njihove dobre, niti za loše obrane. Da li sam to ja, da li je to netko drugi na slijedećim reprezentativnim okupljanjima. nije ni bitno. Ono što je bitno da trener vratara mora sjediti na klupi. On može pomoći poput pomoćnog ili glavnog trenera. Poput kondicionog trenera, poput svih u stručnom stožeru. Jedino se tako pravi rezultat. To je moje mišljenje i toga se držim, pa makar bilo i nekih posljedica", govori nam Mario Kelentrić koga smo upitali da mu je netko uoči natjecanja ponudio srebro, bi li takav rasplet turnira za našu reprezentaciju prihvatio?
"Ne bi, hahaha. Ma ne, šalim se. Srebro je veliki rezultat, ali nakon viđenog na prvenstvu žao mi je što na kraju nismo uzeli zlato. Na kraju je tako ispalo. Trebamo slaviti rezultat, ali dojma sam da smo zaslužili zlato. Mišljenja sam da smo općenito bolji od Španjolaca, ali danas to nismo bili. Bilo je nekih stvari koje su prevagnule na španjolsku stranu. Odlučivala je jedna lopta, jedna obrana. Trebamo biti zadovoljni generalno gledajući, vratili smo se na veliku scenu. Velika je stvar na ovako jakom turniru osvojiti drugo mjesto. No, uvijek će nam ostati žal za zlatom u Stockholmu", kaže nam Mario Kelentrić.
'Šego je još nešto i pohvatao u drugom dijelu, ali obrana je bila strašna'
Zanimljivo je i to da su Španjolci uzeli zlato s osam obrana vog vratara, odnosno samo 22 zabijena gola...
"Ne znam što se dogodilo s golmanima, ali u drugom dijelu je osam, devet minuta prošlo, a da nam Španjolci nisu upustili šut na gol. I u drugom valu je bilo jedno sedam, osam minuta bez šuta. Jako je teško braniti ovakve utakmice. Šego je još nešto i pohvatao u drugom dijelu, ali moramo reći da je obrana bila strašna. Rijetko se događa da netko postane prvak sa 22 zabijena gola. Uz dobre obrane, i napadi Hrvatske i Španjolske su bili malo ispod nivoa. Ne mogu kazati da nismo imali snage, ali nismo bili ubojiti, nismo imali Luku Cindrića, nismo imali danas Luku Stepančića, nismo imali Marka Mamića, Domagoj Duvnjak je vukao koliko je mogao, ali i njega su zaustavili. Danas su obrane bile odlične.
'Ovo je možda jedno od prvih finala u kojem golmani nisu odlučivali'
Ovo je možda jedno od prvih finala u kojem golmani nisu odlučivali. Istina, Vargas je u prvom poluvremenu skinuo 4, 5 lopti zaredom, ali to nije utjecalo na rezultat. Mi smo s njima bili u egalu. Što se s vratarima dogodilo, ovako na daljinu ne mogu kazati. Ali, ne mogu ih niti kriviti. Šegiju je prošla kroz ruke možda jedna lopta. Ovo sve drugo su bili izrađeni napadi, šutevi koji su nakon mukotrpnog puta došli. Naši golmani nisu imali svoj dan da obrane nekoliko zicera. Ništa, idemo dalje. Ja sam ponosan na njih, ponosan sam na sve i čestitam im još jednom na srebru", zaključio je Mario Kelentrić.
