Dominik Kuzmanović budućnost je hrvatske rukometne reprezentacije na golmanskoj poziciji. Zajedno s Matejom Mandićem, partnerom u "zločinu" i Filipom Ivićem, iskusnim i pouzdanim veteranom, čini udarnu hrvatsku vratarsku trojku. Barem trenutno. Prema posljednjem popisu.
Golman strašnih mogućnosti
Mladić iz Brckovljana kraj Dugog Sela ogromna je perspektiva kakvu nismo godinama imali na poziciji vratara.
Njegov novi trener u reprezentaciji Mario Kelentrić koji će voditi golmanski segment, na SP-u u Portugalu 2003., samo za usporedbu, imao je okruglih 30. kad se okitio povijesnim zlatom. Kuzma ima tek 22. Još je mlad. Pred njim je isto uspješna karijera i već sad svi živi pričaju o njemu...
Mladić za 15+ obrana po utakmici. Golman i za ključne obrane u pravom trenutku. Nekako više voli skupljati obrane po utakmici zbog samopouzdanja, nego skinuti loptu u pravom trenutku. Makar mu niti to nije mrsko...
Na sve mile načine Dominik Kuzmanović voli bacati u očaj suparničke rukometaše i pritom je vrlo emotivan. Slavi žustro svaki gol. Ne skriva emociju. Izbaci vriskom sve iz sebe.
Tako mlad, a tako zafrknut za svaku momčad koja stoji nasuprot njemu. Jako puno analizira suparnike. Gleda kako i gdje najčešće pucaju najbolji igrači, na koji način plasiraju lopte i u kojim situacijama, prati postavljanja golmana...
Golman Nexea ima gotovo idealne vratarske proporcije sa 191 centimetrom, a duge ekstremitete može zahvaliti i taekwondou kojeg je trenirao u mladosti. Rukomet je počeo trenirati s pet godina u Poletu i dvojbe oko pozicije nije bilo...
"Taekwondo mi je dao neke kvalitete za rukomet. Teško mi je reći koliko to što sam se sa 4 godine, dakle jednu godinu, bavio taekwondoom, radi neku razliku sad na golu, teško mi je tvrditi da je sad to za neku prevagu u odnosu na golmane koji se nisu bavili borilačkim sportom. Sigurno mi je pomogao u načinu mojeg branjenja, u koordinaciji. Sa svim špagama. Sa rastezanjem, dizanjem visoko noge. Sve su to bili moji počeci na taekwondou. Mogu tome samo zahvaliti stricu", priča Dominik Kuzmanović.
Rukomet je zavolio i zbog brata Mateja jer ga je slijedio na rukometni teren. Na jednom treningu nije bilo golmana i Kuzma je odlučio stati na gol. I tako postao vratar. Završio je Dominik opću gimnaziju, a dok je bio četvrti razred, dobio je najljepši dar, poziv u seniorsku reprezentaciju. Sudbina u hrvatskom dresu mu je pokucala na vrata...
"Znate kako to ide. Što stariji brat radi, mlađi vidi i slijedi ga, kopira ga... kad je moj brat krenuo na rukomet, ja sam jednostavno išao za njim. Tad nije u klubu bilo moje generacije, pa sam trenirao sa 4 godine starijim od sebe, s bratovom generacijom. Puno mi je to pomoglo. Tu je počela ta priča, a ovo za reprezentaciju najljepši je poziv ikad."
Pripremao se za školu kad su ga iz HRS-a nazvali i rekli da dođe na pripreme reprezentativaca. Bilo je za njega to nestvarno, skoro je pao u nesvjest. Nije mogao Dominik vjerovati što mu se događa, da li je to stvarnost ili samo san...
Morao se uštipnuti, metaforički govorimo. U nedjelju poslijepodne, naime, gledao je Kiel s Duvnjakom na TV-u i upijao svaki potez, a već sutradan su se pozdravili i ručali za istim stolom. I dan danas to pamti.
Puno se toga promijenilo za njega u reprezentaciji Hrvatske, kao i u klubu. Prošao je svašta. Nakon srednje škole, u potpunosti se posvetio rukometu i nije pogriješio. Zbog bolesti skoro nije išao u Njemačku. Bio je utučen i shrvan u bolnici, ali se uspio oporaviti.
"Trenutno smo u Nexeu malo u lošijoj formi, ali nadamo se da će krenuti bolje. Sve je to sastavni dio sporta. Ova sezona, kao i posljednje dvije, generalno, bio je napredak, tj imalo sam igrački iskorak. Za reprezentaciju sam odigrao neke vrlo dobre utakmice. Sretan sam zbog toga. Imam još puno posla, mogu još dosta napredovati. Ne smetaju mi priče o meni, znam što ljudi govore. Iznimno sam zahvalan na ukazanom povjerenju i u reprezentaciji, ali i u klubu. Nemam straha, nemam ni pritiska. Jednostavno, radim ono što volim, što sam sanjao. Želim opravdati povjerenje. Drago mi je što me hvale, sanjao sam o tome, ali nekako se pokušavam odvojiti od toga."
Kako to uspjeva?
"Vidim i sam sve što se piše, ali pokušavam ne čitati pretjerano što mediji pišu o meni. Čisto da se previše ne vrtim oko toga. Na kraju krajeva, samo radim svoj posao. U tome uživam. Naravno da mi obitelj stalno govori da ih svi zovu, šalju pohvale, ali pokušavam se ne opterećivati time".
'Više volim skupljati obrane nego obraniti u ključnom trenutku'
Što više voli? Seriju obrana, više obrana ili obranu u ključnom trenutku?
"Seriju obrana, veći broj obrana nego jednu odlučujuću, presudnu. Vrlo je teško ostvariti, primjerice, 15 obrana po susretu, ali to više volim, znači broj obrana prije nego obranu u pravom trenutku jer mi broj obrana daje sigurnost. Ja si uvijek zadajem visoke ciljeve. Nekad je dovoljna jedna obrana u pravom trenutku, ali maksimalno želim pomoći momčadi. Najvažnije da momčad pobjedi. Ja i Matej Mandić se savršeno nadopunjujemo. Ako branim cijelu utakmicu ili dobar dio, više mogu pomoći momčadi."
Kako mu je raditi s Dagurom Sigurdssonom? Praktično ista momčad s neuspjelog EP-a sad je pokazala sasvim drugo lice u kvalifikacijama za OI. Sve je zapravo bilo isto kao i na EP-u, ali je Sigurdsson unio mirnoću, nove "momente" koji su se pokazali presudnima. U pravom je trenutku igračima ukazivao na bitni detalj u igri i igra je bila fluidnija. Igračima je gušt igrati u takvoj opuštenoj atmosferi. Nema panike, nema straha i grča. Dečki se u polju osjećaju tada bolje, igraju bolju obranu pa je vratarima lakše obranama pomoći njima.
"Nisam zbog spleta nekih nesretnih zdravstvenih okolnosti prisustvovao svim treninzima novog izbornika, ali ovo što sam vidio, izbornik ima ideju kako želi da izgledamo. Jasno je dao naputke za čitavu utakmicu. Što treba raditi, što ne treba raditi. Lijepo je bilo gledati reprezentaciju, a mislim da ćemo još i više napredovati kroz pripreme za OI, naredne treninge koji su ispred nas. Drugačije je sad. Kao što ste rekli, baš nema straha ni panike. Točno se zna tko što radi i što želi od nas. Imamo jasnu sliku", objašnjava Kuzmanović.
Promijenio je Sigurdsson neke stvari. Posložio znalački. Povukao prave poteze i apdejtao reprezentaciju.
"Nije to opsadno stanje sad u i oko reprezentacije, na treninzima, neka tiranija, ma ne, nego jednostavno radimo što nam se kaže, a izbornik jako sve dobro i zorno objašnjava. Opisao bih to nekim jednostavnijim rukometom, takvog on prakticira. Nije Sigurdsson odmah ubacio milijun detalja, novih, pa da su igrači zbunjeni i ne kuže ništa. Mi golmani smo malo odvojeniji od rada s igračima doduše, ali ono na čemu se radi, što sam zamijetio, je da se traže jednostavniji potezi i akcije, koje će donijeti u specifičnom, u datom trenutku, uspjeh u obliku gola ili iznuđene lopte, nekog uspjeha za nas. Bez komplikacija, što jednostavnije. I naravno - brzina. Traži izbornik brže i okomitije napadanje."
Kakva je situacija s obranom?
"U obrani smo dobili tu nekakvu gustoću i pokretljivost. I odmah je lakše i braniti nama golmanima, kad ispred sebe imaš zid. Dobili smo čvrstinu središnjeg bloka. Uz dodatne treninge, dogovorit ćemo još te nekakve sitne detalje koje odgovaraju i nama golmanima. Ako je recimo nekakav višak, od kud bi više voljeli šut, koju stranu da obrana pokriva, zatvara."
Mario Kelentrić je novi - stari član stručnog stožera hrvatske rukometne reprezentacije. Trener golmana Gummersbacha, Kuzminog novog kluba od ljeta 2025., radit će i vodit brigu o istom segmentu i u reprezentaciji.
"Prije svega, moram se zahvaliti i treneru Valteru Matoševiću za sve što je napravio. Što se tiče Marija Kelentrića, nisam još točno upoznat s njegovim radom, odnosno načinom treniranja, ali prema svim pričama Mario Kelentrić jedan je od najboljih trenera golmana kojeg Hrvatska ima. Velikan. Radio je još prije u reprezentaciji, branio za nju kao igrač, osvojio i povijesno zlato na SP-u u Portugalu 2003. Radio je kao trener dugi niz godina i u Zagrebu i dokazao se na tom poslu. Kad je Filip Ivić bio s njim u Zagrebu, bio je jedan od najboljih golmana svijeta, na vrhuncu. Čitav hype oko Kelentrića, nazovimo to tako, je opravdan. Zasluženo je na toj poziciji. Nadam se da ćemo mi golmani pod njim još napredovati i ispraviti neke naše pogreškice. Naći zajednički jezik, onaj najbolji za iskomunicirati sve. Pronaći detalje za napredak. Ne sumnjam da će tako i biti".
U tjednu kada će većina reprezentacija imati doigravanje za Svjetsko prvenstvo 2025. godine, od 9. do 12. svibnja u Oslu, Hrvatska, Danska i Norveška, zajedno s Argentinom, odigrat će turnir pod nazivom Gjensidige Cup 2024. Prvi sraz s Norveškom prenosit će RTL 2 dana 9. svibnja. Dva dana poslije, glavni kanal RTL-a donijet će susret s Argentinom, a dan nakon utakmicu Hrvatske i Danske.
"To će biti pravi ispiti, jedva čekam. Iako, ne treba puno previše gledati ni kroz prizmu rezultata u tim susretima. Skandinavski rukomet trenutno vlada u svijetu, a mi ćemo imati priliku odigrati susrete sa reprezentacijama koje su vodeće u tome. Uz Švedsku. Vidjet ćemo hoće li se ići uigravati ili na rezultat. Isto tako će i oni razmišljati. Oni su nam potencijalni suparnici u daljnjoj fazi turnira na OI. Čekaju nas tri susreta koja će nam jako dobro doći. Dobri testovi za ono što slijedi na OI."
'Da, moraju vratari biti malo ludi'
Kažu za golmane da su posebna biljka, vrsta... da su malo ludi.
"Nije ugodno stajati na golu i braniti šut koji ide preko 100 na sat. Moraju golmani malo biti ludi za takvo što, istina. Ali, osobno bih radije bio golman više nego igrač. Igrači dobivaju konstantno batine. Sve, na kraju krajeva, ima svoje prednosti i mane. Nemam strah od lopte, ali nije ti svejedno kad ti je netko zabije, kad te s njom pogodi u glavu. Onako u naletu, u šusu. Pamtim posebno prošle godine za vrijeme Croatia Cupa uoči Švedske, igrač Sjeverne Makedonije Atanasovski me resetirao pokušajem. Nije se toliko osjetilo jer sam bio pod adrenalinom, ali to je bio sigurno jedan od jačih i nezgodnijih udaraca koje sam s loptom dobio, primio u glavu".
Najviše se voli pripremati uz glazbu. Sluša muziku i to ga motivira, nabrijava. Na repertoaru su i domoljubne pjesme. Posebno kad igra s reprezentacijom.
"Svaki mi je dan ispunjen muzikom. I dok kuham. Prije treninga. Prije spavanja. Prije utakmica. Vrlo sam raznovrstan što se toga tiče. Slušam sve stilove, vrste glazbe. Sve ovisi o prilici. Mix svega je to. Ili strani rep ili strani pop. Nekad i techno. Nikad ne griješim s Oliverom. Da, Oliver tu prednjači za opuštanje. Oliver i Toše Proeski. Umjetnici koje nažalost više nema. Massimo isto."
Kuha li Dominik?
"Kuham, ali nije to ništa pretjerano komplicirano i za hvaljenje. Snalazim se u kuhinji skoro pa kao na golu", u šali nam je rekao Dominik Kuzmanović koji nam je za kraj govorio i o Olimpijskim igrama u Parizu i Vatrenima:
'Čeka nas zanimljivo ljeto, tu su i naši Vatreni'
"Nikad ne obećavam i ne prognoziram uspjehe, velike rezultate, ništa, ali ono što možemo obećati je da ćemo dati sve od sebe na OI. Znamo svi kakvu smo situaciju imali posljednjih nekoliko godina, kakve (ni)smo rezultate ostvarili, kakve smo probleme imali, ali Hrvatska je vrhunska momčad u rukometu. Ako budemo pravi, možemo dobiti svakog. Sportski je nadati se i vjerovati. Utakmicu po utakmicu idemo, to je jedini ispravni način. Takvim načinom dobivaš pravi fokus. Čeka nas zanimljivo ljeto. Nadam se da će se stvoriti jedna dodatna atmosfera oko rukometa, koja će se preliti s nogometa, Eura u Njemačkoj i nadamo se dobrog rezultata naših Vatrenih. Nadam se da ćemo i mi zahvatiti, da će nas okrznuti djelić te velike euforije. Ne idem na EP u nogometu jer će tada pripreme za OI biti u punom jeku, ali naravno da ćemo pratiti naše Vatrene i zajedno gledati utakmice. To je nešto što svaki Hrvat radi".