Bili smo loše postavljeni, to se mora otprije vježbat, a nedostajalo je i koncentracije. Mirko je opet bio presudan, obranio je tri udarca više od njihovog golmana, a tolika je bila i razlika na kraju. On je bio ta prevaga. Tunižani zapravo nisu odigrali ništa specijalno. Sve su to bile njihove individualne akcije, odnosno kvaliteta Sanoia i Bannoura koji su nas bušili s vanjskih pozicija, svojim slobodnim šutevima.
Mučile su nas još dvije stvari, a tu smo mogli bolje reagirat s klupe. Vidjeli smo da Bannour većinu svojih golova postiže ulaskom u sredinu. Trebali smo ga tjerat da radi korak u svoju desnu stranu, da radi korak prema aut-liniji. To je možda loše snimanje utakmice, ali to klupa treba primijetit i primijenit nakon trećeg ili četvrtog šuta.
Ja to sad ne mislim sat vremena ili dva sata nakon utakmice. To je i moja žena vidjela. Dakle, moja supruga koja je bivša rukometašica i ja smo to komentitrali već u toku utakmice, da ga treba tjerat na aut-liniju. Između Štrleka i Duvnjaka, a kad ga inercija tijela nosi prema korneru, nek on onda šutira iz tog kuta, a ne iz sredine kad mu je sve 'na dozvolte'.
Još jedna od stvari koje bih napravio... Pozvao bih time-out u 37. minuti kad smo poveli četiri razlike. Nismo to napravili. Onda su oni iskoristili napad, smanjili na 18:15. Ali u takvim utakmicama kad se jedna ekipa odvaja treba pozvat jedan 'pametni' time-out da se protivnička ekipa drži što dulje u psihološkom pritisku, da postane svjesna dubine svega. Da rezultat više nije izjednačen nego da moraju debelo zapet kako bi to stigli. Ali to je bitno i za nas, da se promijeni ritam utakmice, da ne igramo stalno u istom ritmu.
I to je naša najveća greška. Mi stalno igramo u istom ritmu.
Uz sve to, činjenica je ovo što svi govore. Suđenje na ovom Svjetskom prvenstvu je dosta rigoroznije. I sad se vraćamo na Ivana Balića. Koliko je samo prije Ivano prije bio isfrustriran grubim rukometom, odnosno koliko je trenera reklo kako treba zaštitit igrača koji rukometu daju neku dodatnu vrijednost, određenu čast... evo možda je ovo prvenstvo prekretnica. Neka se to konačno i zauvijek uzme u obzir, da se rukomet ne igra na čupanje, povlačenje, pravljenje prekršaja na svaki mogući način, nego da se točno zna što se može, a što se ne može. Žalosno je samo što Ivana više nema tu.
Pokazuje se i ono što sam već govorio, da se ovi mlađi igrači neće tako brzo snaći. Kad se vidi koliko grešaka naprave Karačić, koliko Stepančić... jednostavno, trebamo ih istrpit. Ako smo smo otpisali toliko aseva i odlučili se na pomlađivanje, onda to trebamo istrpit.
A nešto lakša utakmica protiv Irana u ponedjeljak, kako se svi nadamo, bit će idealna prilika za to. Moramo pokrpat rupe. Osobno bih volio da Slišković više igra. Ima sjajne fizičke predispozicije, njegov razvojni put se odvija onako kako treba, stepenicu po stepenicu i on još nije dostigao svoj maksimim. Lacković je na odlasku, imamo Bičanića, i poslije njega ne možemo reći - to je taj. Nekoga moramo istrpjet. Zato mu treba davati šansu.
POLUFINALE - 30. siječnja (petak) Poljska - Katar Francuska - Španjolska
ZA POREDAK OD 5. DO 8. MJESTA - 30. siječnja (petak) Hrvatska - Njemačka Danska - Slovenija
ZA 3. MJESTO - 1. veljače (nedjelja) FINALE - 1. veljače
ODIGRANO:
ČETVRTFINALE - 28. siječnja (srijeda) HRVATSKA - Poljska 22:24 Katar - Njemačka 26:24 Slovenija - Francuska 23:32 Španjolska - Danska 25:24
OSMINA FINALA: 25. siječnja (nedjelja): HRVATSKA - Brazil 26:25 (13:15) Slovenija - Makedonija 30-28 (16-15) Austrija - Katar 27-29 (14-13) Španjolska - Tunis 28-20 (18-9)
26. siječnja (ponedjeljak): Egipat - Njemačka 16-23 (8-12) Švedska - Poljska 20-24 (11-10) Francuska - Argentina 33-20 (16-6) Island - Danska 25-30 (10-16)
Utakmice Hrvatske u skupini: 16. siječnja (petak): Hrvatska - Austrija 32:30 17. siječnja (subota): Hrvatska - Tunis 28:25 19. siječnja (ponedjeljak): Hrvatska - Iran 41:22 21. siječnja (srijeda): Hrvatska - Makedonija 29:26 23. siječnja (petak): Hrvatska - BiH 28:21
