Teško je uopće objasniti što se jučer dogodilo u Goteborgu na SP-u. Niti (ne)prospavana noć nije dala odgovore, pitanje je hoćemo li ih uopće u danima koji slijede i dobiti...
Nevjerojatno što su djevojke ispustile, propustile
Dakle, hrvatska ženska rukometna reprezentacija u dvoboju je posljednjeg kola skupine I drugog kruga izgubila od Mađarske sa 22-23 (11-8) već dobivenu utakmicu, te tako ostala bez izgleda za prolazak u četvrtfinale, ali i mogućnosti nastupa u kvalifikacijama za Olimpijske igre...
Utakmicu Hrvatske i Mađarske mogli ste gledati na Voyo platformi i RTL Kockica
U odlučujućoj utakmici za prolazak u četvrtfinale Hrvatska je vodila čak 59 minuta, a na kraju ostala i bez boda koji bi ju ostavio u igri sve do završetka utakmice Švedska - Crna Gora. Nevjerojatno što su naše rukometašice propustile...
Izabranice Ivice Obrvana imale su tijekom drugog poluvremena u nekoliko navrata +5 golova viška. U 41. minuti Hrvatska je imala i najvećih šest razlike (17-11). Dvije minute kasnije Zadravec je promašila čistu situaciju u protunapadu za odlazak na sedam razlike.
I onda - blokada. Uslijedila je kriza u igri Hrvatske koju je Mađarska iskoristila da se serijom 4-0 vrati u igu smanjivši na 19-17. Hrvatska je u posljednjih 15-ak minuta golove postizala isključivo iz sedmeraca, posljednjeg 6:11 minuta prije kraja kada je povela 22-19.
Jednostavno, Mađarice su zaigrale jaču obranu i naše rukometašice nisu imale ideju u napadu. Sve se svodilo na individualna riješenja Valentine Blažević i Dejane Milosavljević.
Prvo i jedino vodstvo Mađarskoj donijela je Debreczeni-Kivinyi na ulasku u posljednju minutu, a u sljedećem hrvatskom napadu dosuđen je sedmerac uz isključenje mađarske igračice, ali tada je Bode-Biro zaustavila udarac Dejane Milosavljević. I to je bilo to...
Veliki Mago di Umago
Odmah po završetku utakmice okrenuli smo broj najuspješnijeg hrvatskog rukometnog trenera Line Červara, kako bi nam dao stručni komentar hrvatske rukometne tragedije u Švedskoj. Pedeset godina je čovjek rukometni trener, 12 godina je vodio kao izbornik hrvatsku mušku rukometnu reprezentaciju.
U tih 12 godina ima odrađenih 14 velikih natjecanja, uhvaćenih 10 završnica (polufinala) i čak devet finala. U vitrinama ima brojna srebrna i brončana odličja s velikih natjecanja, u svojem rukometnom CV-u stoji da je oplemenio rukomet, revolucionizirao ga. Ima osvojeno i svjetsko i olimpijsko zlato koje je došlo nakon Eura na kojem smo dotaknuli samo rukometno dno...
Lino je, zajedno sa svojom zlatnom generacijom, uskrsnuo hrvatski rukomet i odveo ga u visine, u vječnost, tamo gdje je pogled drugačiji...
'Ovo boli, baš boli. Žao mi je djevojaka'
"A kako sam... Au, ovo boli, baš boli... Ispada ipak, što god oni pričaju, da sam uvijek bio u pravu. Znam ja što govorim. Nažalost... Žao mi je što hrvatski rukomet doživljava ovakve stvari", kazao nam je u uvodu Lino Červar i dodao:
"Što se dogodilo, ima li objašnjenja, uopće, za ovako nešto? Ne znam, ne bi to komentirao, ne bi ja bio taj koji daje neke odgovore. Opet će reći da je Lino nešto govorio, pametovao... Žao mi je djevojaka što nisu uspjele. Znate, ima u toj ekipi dosta karakternih igračica. Od Pijevićke, Blaževićke, Ježićke... Stvarno mi je žao djevojaka..."
Lino Červar nam je pokušao objasniti tu blokadu koja se dogodila u glavama naših djevojaka...
"Reći ću vam sad jednu stvar i to je to. To želim reći... Dakle, uveo sam s reprezentacijom prvi tu obranu 5-1. Voljeli smo igrati tu vrstu obrane. Sjećam se, još tamo na OI 2004. u Ateni smo ju igrali, ako se sjećate... Vidim sad da puno njih diljem svijeta to kopira. Znate kad igrač jednostavno počinje... Kad nema riješenja za određenu stvar, onda dolaze određene panike. Dakle, kognitivno više ne rezonira. Panika ga hvata, ali svejedno imali smo u nekoliko navrata +5, imali jednom i +6, imali šansu za +7 i to sve u drugom poluvremenu... Žao mi je djevojaka što im se to dogodilo".
'Svatko tko je i malo unutra zna i jasno mu je o čemu se tu radi'
Mago di Umago nam govori da, ako bude išta više od toga komentirao, "jer će se to tumačiti na drugi način..."
"Svatko tko je malo unutra zna o čemu se tu radi, kakvi su problemi prisutni. Ne bih doljevao ulje na vatru. Znate kako je, svi su sada potonuli, pogotovo cure, puno je tu emocija. Ja sam emotivac, a nije u današnje vrijeme dobro biti emotivac. Maknuli su me, a znam da sam u pravu jer nisam htio savijati leđa. Ja sam svoj, kao uvijek. Ne želim da se Ivici Obrvanu, nikome, dogodi ono što se dogodilo meni. Moj slučaj je poseban. Moj slučaj je nezapamćen. Najtrofejniji hrvatski rukometni trener, među tri u svijetu... Ne, ma ne, ne znam, smiješno mi je to sve. Bolje da o tome ne pričam. Nikome zlo ne želim i daj Bože da se nikome ne dogodi što se dogodilo meni".
Na naše pitanje - je li ovo poraz Ivice Obrvana, proslavljeni Lino nam odgovara:
"Pa, mene su uvijek svi podcijenjivali i napadali, svašta su mi radili, tražili uvijek dlaku u jajetu u trenutku kad sam bio drugi na svijetu, ma u svih deset medalja koje sam osvojio, pa mi se sve gledalo mikroskopski, onim najjačim. Tako je, očito, moralo biti. Meni su sudili, neme su razapinjali, ali, znate, ja neću, ne želim i odbijam biti taj koji će ikome suditi kao meni. Žao mi je cura, jako mi je žao. Karakterna su grupa, šteta što Ana Debelić nije tu bila s njima. Zaslužile su više. Dalo bi se o tome dosta pričati, ali od mene se to ne očekuje, od mene, a što sam sve doživio".
'Obični ljudi su me uvijek razumijeli'
Lino Červar je o svom zatvaranju u sebe što se tiče davanja zaključaka i isticanja svojeg cijenjenog, autoritativnog mišljenja, kazao:
"Znam da mogu pomoći i riječima makar, ukazati, ljudi me vide na ulici i sve razumiju. Iako sam iz Istre, dolazim iz Umaga, 20 godina sam u tom podneblju predano radio bez ijedne kune. Toliko me držao entuzijazam, želja, volja i tu knjigu sam napisao koja će biti hit, bestseler. U pisanju knjige su sudjelovala dva trenera koja su obilježila moju karijeru - Claude Onesta i Heiner Brand. Nijemcima smo dva puta u samo 18 mjeseci uzeli najveće titule koje netko može osvojiti - svjetsko i olimijsko zlato. U toj knjizi sam dosta rekao. Dolazim iz provincije i toliko sam bio shvaćen od običnih ljudi, da to veseli. Nikad od njih niti jednu ružnu riječ. Mogu im samo zahvaliti", zaključio je Lino Červar.
