Kad je nakon posljednjeg sučeva zvižduka na utakmici sa Slovenijom zaplakao kapetan francuske rukometne reprezentacije Jerome Fernandez, neki su pomislili da je to zbog odlučujućeg pogotka, ali mnogima nije bilo jasno. Čovjek ima više od 300 nastupa za A-vrstu, više od 1000 pogodaka, što mu je ovaj gol baš tako važan? No, francuski L'Equipe otkriva osobnu tragediju francuskog rukometaša, kojemu je uoči utakmice sa Slovencima dojavljeno da se stanje njegove teško bolesne majke, koja boluje od neizlječivog raka, dosta pogoršalo. Ipak, unatoč svemu, Fernandez je nastupio.
Ulazak u utakmicu bio je loš, no tko bi ga krivio. Promašio je prva tri šuta, ali je pogodio najvažniji, onaj koji je donio važnu pobjedu Francuskoj. I onda je emocionalno puknuo. Suigrači, koji su znali kakav teret nosi, okružili su ga i pružali mu utjehu. "Nisam htio da moja situacija postane teret momčadi. Došao sam na EP jer mislim da sam koristan svojoj momčadi i ne želim da završimo natjecanje tako da žalim što radije tih mjesec dana nisam proveo uz majku", izjavio je hrabri Fernandez. Fernandez je sličnu situaciju proživljavao i 2009., za vrijeme SP-a u Hrvatskoj, kad mu je na smrtnoj postelji bio otac.
