VRIJEME ZA PALJENJE ALARMA /

Hrvatska ima jedan veliki problem: Dalićev recept nije upalio, moramo strahovati od nezamislivog scenarija

Image
Foto: Igor Kralj/Pixsell

Svjetsko prvenstvo u Poljskoj i Švedskoj nažalost nema nikakve veze sa srećom, već s kvalitetom hrvatske reprezentacije

24.1.2023.
11:47
Igor Kralj/Pixsell
VOYO logo

Hrvatska je deveta reprezentacija svijeta u rukometu. Napredak je to u odnosu na prije dvije godine kada smo u Egiptu završili na 15. mjestu. Kada uz to dodate da smo u šest odigranih utakmica upisali četiri pobjede, uz jedan remi i jedan poraz, netko bi pomislio da stvarno nismo imali sreće.

Image
'DEVETO MJESTO JE NEUSPJEH' /

Oglasili se iz Saveza, Hrvoje Horvat će dobiti otkaz nakon debakla na Mundijalu? Već se zna tko je prvi favorit za njegovog nasljednika

Image
'DEVETO MJESTO JE NEUSPJEH' /

Oglasili se iz Saveza, Hrvoje Horvat će dobiti otkaz nakon debakla na Mundijalu? Već se zna tko je prvi favorit za njegovog nasljednika

Ali kada pogledate da u međuvremenu nakon debakla u Egiptu nismo otišli na Olimpijske igre u Tokiju te da smo na Europskom prvenstvu prošle godine završili na osmom mjestu, otvoreno se može priznati da je hrvatski rukomet u slobodnom padu. Jer, nemojte zaboraviti, od 2003. do 2020. bili smo na 22 uzastopna prvenstva s kojih smo donijeli 11 medalja, a NIKAD nismo bili plasirani slabije od šestog mjesta.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Svjetsko prvenstvo u Poljskoj i Švedskoj nažalost nema nikakve veze sa srećom, već s kvalitetom hrvatske reprezentacije. Početkom srpnja prošle godine u Katowicama smo saznali da nas ovog siječnja čeka skupina s Egiptom, SAD-om i Marokom. S pravom se tada pisalo o nikad lakšem ždrijebu, a još kada se znalo da se križamo sa skupinom u kojoj su Danska, Bahrein, Belgija i Tunis, četvrtfinale Svjetskog prvenstva činilo se kao nešto normalno.

200 dana pripreme za ključan dvoboj

Gotovo 200 dana izbornik Hrvoje Horvat i stručni stožer znali su da nas 13. siječnja čeka ključna utakmica na prvenstvu, ona protiv Egipta. Iskreno, kada je nakon Svjetskog prvenstva u Egiptu morao otići Lino Červar s klupe, bio sam zagovornik da na klupu sjedne baš Hrvoje Horvat. Razlog? Do kvalifikacija za Olimpijske igre ostalo je tek 40-ak dana, pripreme su trajale tek četiri dana, pa je bio dojam da nam treba netko iznutra, a tko je bolje rješenje od čovjeka koji je godinama bio prvi pomoćnik u reprezentaciji. Istini za volju, ni konkurencija nije u Ivanu Baliću i Slavku Goluži nije bila bogzna kakva.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Nažalost, dvije godine kasnije izbor Hrvoja Horvata pokazao se kao veliki promašaj Hrvatskog rukometnog saveza, jer on nije uspio napraviti nikakav pomak, ali zato je uspio ispasti nevjerojatan čudak bizarnim intervjuom s novinarkom RTL-a Ines Godom Forjan. Da živimo u normalno državi, što nažalost nije slučaj, Horvat bi već u ponedjeljak bio bivši.

Ovo Svjetsko prvenstvo bio je početak jednog novog olimpijskog ciklusa u kojem bismo morali zaustaviti primjetan pad te se pokušati vratiti u europski i svjetski vrh. Nažalost, dobili smo jedan šamar, iako neki će reći, pa izgubili smo samo jednu utakmicu, odigrali hrabro protiv svjetskih prvaka Danaca. Ali kao što smo već istaknuli, Horvat i njegov stožer imali su više od 200 dana da pripreme utakmicu protiv Egipta, utakmicu u kojoj, ako ste zaboravili, Hrvatska se nije pojavila. Jesmo li pogriješili već izborom nedoraslih protivnika na pripremama u vidu Italija, Sjeverne Makedonije i Izraela nema potrebe komentirati. Napunili smo se lažnim samopouzdanjem, a da nismo znali gdje smo. Ako smo već znali da nas potencijalno čekaju četiri arapske reprezentacije, a da nam je protiv jedne od njih i ključna utakmica na Svjetskom prvenstvu, zar nije bilo logično izabrati nekog tko igra sličnim stilom?! U HRS-u, kao ni u Horvatovom stožeru o tome očito nitko nije razmišljao.

Lako je biti general nakon bitke… Istini za volju opet je Hrvatska imala problema s ozljedama, no među 16 opet su bila tri srednja vanjska koji su posljednjih godina u samom vrhu svjetskog rukometa, a riječ je naravno o Domagoju Duvnjaku, Luki Cindriću i Igoru Karačiću. Bilo je tu i mladih lavova željnih dokazivanja koji su pokazali da se na njih u budućnosti može računati.

https://d19p4plxg0u3gz.cloudfront.net/c6c84ae2-9b63-11ed-9174-62ec5dc5fa7f/original

No, trebamo se pogledati u ogledalo i reći istinu, a to je da Hrvatska više nema niti igrača top svjetske klase. Ponekad na to podsjeti Luka Cindrić, no više je posljednjih godina bilo utakmica koje je propuštao zbog ozljeda, nego igrao na terenu.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Hrvatski rukomet nažalost krenuo je putevima košarke, ali barem za razliku od košarkaša rukometaše zasad gledamo na velikim natjecanjima. Pitanje, koliko još dugo? Jer rukomet je bio uvijek sport malih sredina poput Metkovića, Ivanca, Bjelovara, Čakovca, no kroz godine zbog monopola jednog kluba one su uništene. Hrvatski klupski rukomet izuzev povremenih bljeskova Nexea postao je sporedan na europskoj sceni, hrvatski prvak nažalost bio je kanta za napucavanje gol razlike europskih velikana.

Mladi igrači bježe iz Hrvatske čim dođe prva ozbiljna ponuda, klubovi žive od entuzijasta koji često od rukometa živjeti ne mogu. Kada to pogledamo, možemo biti sretni da svakog siječnja imamo priliku gledati reprezentaciju na velikim natjecanjima.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Dalićev recept nije prošao

Hrvatski rukomet tone, to vide svi, nadamo se da su oči otvorene i ljudima u Hrvatskom rukometnom savezu, jer na njima da je poprave ono što su godinama uništavali. Nažalost, hrvatskih rukometnih trenera nema puno u ponajboljim europskim klubovima, a kako da ih i bude, kada se sve u hrvatskom rukometu svodi na entuzijazam pojedinaca, na život od 'plaće do plaće'. Od rukometa se u Hrvatskoj živjeti ne može.

Na ovom prvenstvu ponovno smo imali i problem golmana, a kako bi ti dečki na golu imali samopouzdanja kada ni izbornik ne zna tko mu je prvi izbor, što je pokazao stalnim promjenama na ovom prvenstvu. Pa sve ozbiljne reprezentacije već godinama znaju tko im je prvi golman, tko drugi. Tu dolazimo do još jednog velikog problema - kulta reprezentacije. Reprezentacija bi trebala biti nešto u što se teško ulazi, još teže izlazi. Hrvatska rukometna reprezentacija tu je svjetska iznimka, zaborave te nakon prve loše utakmice, ulaziš jer si odigrao dvije dobre utakmice. Pokušao je Horvat 'kopirati' izbornika Vatrenih Zlatko Dalića i dobiti klapu, dobiti zajedništvo. Ali očito nije to znao.

I zbog toga će nakon ovog svjetskog prvenstva postati bivši. Dva imena već se naveliko spominju kao potencijalni kandidati - Slavko Goluža i Goran Perkovac, no teško da će promjena na klupi išta promijeniti. Isto kao što je upitno da li bi eventualni dolazak izbornika stranca nešto promijenio.

Hrvatski rukomet je na početku jednog novog ciklusa, propuštanje drugih olimpijskih igara u nizu bilo bi jasan pokazatelj da nam rukomet postaje košarka. Vrijeme da se upali svi alarmi u HRS-u, dok nije prekasno. Jer što će inače raditi svakog siječnja naši siječanj navijači, ako reprezentacije neće biti na velikim natjecanjima.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Net.hr-a.

Sjene prošlosti
Gledaj odmah bez reklama
VOYO logo