Točno 25 godina prošlo je od nikad odigrane utakmice Dinamo - Crvena Zvezda u Zagrebu i legendarnog skoka Zvonimira Bobana u povijest. Taj događaj će se uskoro tako i tretirati te ući u školske programe povijesti. Na pitanje je li to zapravo početak Domovinskog rata odgovor doznajte u prilogu.
I četvrt stoljeća poslije, mnogi se naježe kada vide na kojoj Zvone Boban leti terenom i brani navijače Dinama od policajaca bivše JNA.
„Ona gesta našeg kapetana Bobana je dala za naslutiti svim onima koji su sumnjali u mogućnost hrvatske mladosti da će nam donijeti tu slobodu“, prokomentirao je Ćiro Blažević.
A mladost, onu beogradsku, taj dan u Zagrebu je predvodio kasnije jedan od najgorih ratnih zločinaca Željko Ražnatović Arkan. Već prije same utakmice cijeli dan su trajali sukobi na zagrebačkim ulicama. Neredi su potom prešli na tribine.
Sve je počelo na južnoj tribini maksimirskog stadiona kad su gostujući navijači napali zagrebačke gledatelje, potom su sa sjeverne tribine krenuli zagrebački navijači pomoći svojim sugrađanima, a onda su se ispred njih ovdje na sredini terena postavili milicioneri.
I krenuli su na navijače, a mladi kapetan Dinama uzvratio je udarac. Cijelu pomutnju s istočne tribine pratio je i jedan od najstarijih navijača Dinama.
„Grozno je to izgledalo, šokiran sam bio, nismo znali što se događa“, prisjetio se navijač Franjo Krakan.
Na ono što se događalo nije mogao utjecati ni tada mladi specijalac, kasnije ravnatelj policije Vladimir Faber. Svodi sve na pogrešnu procjenu svojih nadređenih, a i smeta ga što se huliganizmu daje važnost kao povijesnom događaju.
„Ja zaista iz principa tvrdim da to nije početak domovinskog rata, taj događaj treba svesti u realne okvire i nazvati ga pravim imenom, jednostavno se radi o tome da je tom događaju kumovala nesposobnost policije“, uvjeren je Faber.
Nesposobnost je kasnije dobila mitske okvire.
„Ono što se dogodilo na Maksimiru je na neki način bilo pokazatelj u kojem smjeru to može otići, svi su bili svjesni da Jugoslavija odumire, da se raspada, samo mislim da ipak nitko nije bio svjestan na koji se to način može dogoditi“, prokomentirao je Hrvoje Klasić sa Odsjeka za povijest na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
A nakon rata navijački sukobi nisu stali. Umjesto onih između naroda, razbuktali su se oni između sjevera i juga, pa čak i unutar istog kluba. Prizori ispred Maksimira danas su kao one dvije vukovarske kolone sjećanja. Prvo je počast iskazala jedna grupa Bad Blue Boysa – takozvani antimamićevci. Sat vremena nakon njih, došla je i druga.
