Kao što opera započinje uvertirom, ručak juhom, a dan otvaranjem Net.hr portala kako biste se informirali o najnovijim vijestima i pročitali pokoju zanimljivost, pogotovo o Svjetskom prvenstvu i prognozu pobjednika u ovoj rubrici, tako i ovo četvrtfinale danas započinje s izvrsnom utakmicom između Urugvaja i Francuske.
Od početka prvenstva pišem o Urugvaju kao ozbiljnom kandidatu za osvajanje prvenstva, a pri tome hvalim njihov "turnirski" način igre, jaku obranu predvođenu kapetanom Godinom te ubojiti dvojac Suarez-Cavani koji je možda i najbolji napadački tandem na cijelom Mundijalu. Sada je, međutim, došao trenutak da spomenem i čovjeka koji je zapravo najzaslužniji za tu dobru urugvajsku igru i sve uspjehe koje su u posljednje vrijeme postigli - njihov izbornik Oscar Tabarez!
Učitelj i njegov proces
Godine 2006., nakon što se Urugvaj nije uspio kvalificirati na tri od četiri Svjetska prvenstva, Oscar Tabarez kojega još zovu i "Učitelj" jer je jedno vrijeme to i radio u nekoj urugvajskoj osnovnoj školi, njihovom nogometnom savezu prezentira program rada s reprezentacijom koji je nazvao "Proces" i koji predstavlja takozvani "ispravan način" rada koji obuhvaća sve reprezentativne kategorije i uzraste od 15. godine.
Plan rada je, naravno, dugoročan. Uveo je, nadalje, 4-3-3 taktiku s kojom su na Svjetskom prvenstvu 2010. dosegnuli polufinale, a i inače ostvarili mnoge dobre rezultate. Taj treći napadač, uzgred kazano, uz ovu dvojicu ranije spomenutih, a koji još uvijek igraju, bio je možda i najbolji od njih - veliki Diego Forlan. Svakako ga je trebalo spomenuti.
"Učitelj" je tako već 12 godina na izborničkoj klupi, a njegov utjecaj i rad na tom "Procesu" bit će vidljiv još mnogo godina nakon njega. Uspjeh na ovom prvenstvu bi mogao biti kruna cijelog njegovog dugotrajnog i sistematičnog rada. Francuska, koliko god bila dobra, pogotovo s Mbappeom koji je već sada jedan od najboljih igrača na svijetu, neće mu - uvjeren sam - stati na put do te krune njegove karijere i još jednog uspjeha "Procesa".
Belgija i Brazil nemaju sistem, ali imaju talent
Dvije reprezentacije koje nemaju nikakav proces na temelju kojega razvijaju reprezentaciju susreću se danas u drugoj četvrtfinalnoj utakmici. Riječ je o Brazilu i Belgiji koji se isključivo baziraju na talentu pojedinih igrača.
I, dok je Brazilu ta pojava talenta po prirodi stvari zajamčena iz generacije u generaciju, te uvijek imaju najmanje jednog najboljeg igrača na svijetu, a često i više, zbog čega su uostalom pet puta i osvojili svjetsko prvenstvo - Belgiji je ovo prva generacija koja broji zbilja nekoliko vrhunskih talenata. Ono što im, međutim, nedostaje, to je sve ostalo što čini jednu dobru momčad koja može daleko dogurati na nekom velikom natjecanju. Timski duh i zajedništvo ispred pojedinačnog dojma i sebičnosti, to pogotovo...
Iz tih razloga ova njihova jedinstvena generacija do sada ništa značajno nije napravila, a neće, evo, ni danas protiv Brazila. Njima bi stoga, za razliku od Brazila kojemu to zbilja ne treba jer uvijek imaju nekog Neymara, dobro došla uspostava "Procesa" poput onoga urugvajskog, pa bi možda za nekoliko godina počeli i ostvarivati rezultate dostojne svoga potencijala.