Neponovljiva hrvatska sportašica koja je u karijeri osvojila četiri zlatne olimpijske medalje, otišla je na vrhuncu sportske slave. Mnogima je bilo teško prihvatiti tu činjenicu, pa je Janica godinama nakon oproštaja morala ponavljati kako se ne vraća skijanju.
Tijelo joj je u 25. godini signaliziralo da je došao kraj, iza nje je ostalo 12 operacija.
Vrhunac u Salt Lake Cityju
Sa 16 godina je prvi put nastupila na Olimpijskim igrama, gdje je skijaškom svijetu predstavila osmim mjestom u kombinaciji. Četiri godine kasnije, dosegnula je vrhunac karijere u Salt Lake Cityju, osvojivši tri zlata (slalom, veleslalom, spust) i jedno srebro (superveleslalom). Na ZOI u Torinu olimpijsku kolekciju obogatila je još jednim zlatom (kombinacija) i srebrom (superveleslalom).
U karijeri je tri puta bila ukupna pobjednica Svjetskog kupa, osvojila još tri Mala kristalna globusa u slalomu, četiri u kombinaciji, na svjetskim prvenstvima dodala još pet zlatnih medalja. I sve to do s 24 godine.
Iako nikad nije bila pobjednica ženske slalomske utrke na Sljemenu, pamtit će se njezino skijanje bez jednog štapa, kad je uspjela okončati drugu vožnju i završiti na postolju.
Ostala uz Ivicu
Otišla je, kako to čine najveći, na vrhuncu. Godinama poslije ostala je uz skijašku stazu, prateći brata Ivicu i veseleći se njegovim uspjesima: ukupnoj pobjedi u Svjetskom kupu 2011., srebrnim olimpijskim medaljama, Malim kristalnim globusima u slalomu i superkombinaciji.
Ivica je izabrao drugačiji put od Janice, odlučio je skijati "dokle ga noge nose" i najvjerojatnije, iako još nema službene potvrde, s ovom sezonom okončao karijeru. Što god odlučio, njegova karijera ostaje posebna i veličanstvena, a Hrvatska je s Kostelićima dobila svoju najuspješniju sportsku obitelj, osvajače čak deset olimpijskih medalja.
