Znate li koji su najluđi scenariji u kojima su osvajane olimpijske medalje?
5. Veslači Francois Brandt i Roelof Klein
Prije 115 godina održane su II. Olimpijske igre u Parizu, a nizozemski veslači su shvatili da njihov kormilar im baš i ne pomaže. Jednostavno je bio predebeo i usporavao ih. Domišljati Francois i Roelof su izašli na ulice Pariza u potragu za nešto mršavijim kormilarom s kojim bi se mogli boriti protiv sedam domaćih i jednom belgijskom posadom. Nisu našli Nizozemca, već su pokupili 12-godišnjeg klinca s ulice koji je, da stvar bude još luđa, očito znao što radi. Pomogao je svojim novim kolegama da dođu do zlata, a nakon što je dobio medalju se fotografirao zajedno s posadom i - netragom nestao.
MOO tad baš nije pretjerano provjeravao državljanstva, a valjda je klinca majka zvala na večeru pa je odjurio kući. Tako je ostao - neznani junak.
4. Steven Bradbury
Dotični je vjerojatno najveći srećković na planeti. Australski brzoklizač je trebao već u četvrtfinalu završiti nastup na ZOI 2002. godine, ali zbog diskvalifikacije jednog klizača on se progurao u polufinale. Tamo je bio uvjerljivo posljednji, ali zbog sudara tri klizača opet se prošvercao i našao među petoricom koja je odlučivala o medaljama. I u finalu, scenarij iz najljepših snova ili noćne more, ovisno kako gledate.
Opet je Steven bio posljednji i na posljednjem zavoju došlo je do velikog sudara prva četiri klizača, a Australac kako je bio prespor, izbjegao je posrnule favorite i uklizao lagano preko ciljne ravnine po (ne)zasluženo zlato.
3. Kipchoge Keino
Kenijac je stigao na OI u Mexico City 1968. godine s velikim problemom - upaljenim bubrežnim kamencima. Bilo mi je zabranjeno trčkarati, a kamoli nastupiti, ali njega to nije zaustavilo. Previše. Na utrci na 10.000 metara je vodio, kada je počela nesnosna bol u trbuhu. Izdržao je do dva kruga prije kraja i izašao sa staze i malo odležao. Uspio je nastaviti utrku i pobijediti, ali je diskvalificiran jer je izašao sa staze.
No, na 5000 metara je par dana kasnije došao do srebra, a na 1500 metara je uzeo zlato s najvećom prednosti u povijesti te discipline. Što bi tek bilo da je trčao bez ozbiljnih zdravstvenih problema zbog kojih je mogao umrijeti.
2. Emil Zatopek
'Češka lokomotiva' na Igrama u Helsinkiju 1952. je odlučio trčati maraton. Po prvi put u životu, disciplinu koju nikad nije niti trenirao. Emil se tako držao vodećeg Jima Petersa samo zato jer ga je želio pitati 'kakvim tempom trče'. Peters mu je govorio da su prespori. Zatopek je zato trčao uz rame najbržeg, a i prolazili su pored štandova s okrijepom. Atletičari su uzimali vodu i voće, a škrti Čeh se bojao nešto uzeti - da mu ne naplate. Mislio je da će morati platiti za vodu i voće.
I tako je majstor Emil otrčao 42 kilometara bez kapljice vode i osvojio zlato u maratonu. I nije mu to bilo jedino zlato u Helsinkiju. Bio je najbrži i na 5000, te 10000 metara.
1. Im Dong-Hyun
Ipak najluđa olimpijska priča jest korejski streličar. U Ateni i Peking je bio zlatni, a u Londonu 2012. godine brončani. Ništa ne bi bilo sporno o da čovjek zapravo nije slabovidan. Gotovo je slijep, vidi čak 10 puta manje od prosječnog čovjeka. No, njega to ne smeta... Štoviše, odbio je svaku pomisao na operaciju kojom bi popravio vid. Sasvim dobro ide mu i ovako, a Dong-Hyun smatra se podjednakim ostalim sportašima, a to, pa čak i više od toga, dokazuje svakim natjecanjem.
