Najbolja svjetska bacačica diska Sandra Perković (28) u subotu je na Europskom atletskom prvenstvu u Berlinu osvojila zlatnu medalju sa hicem od 67.62 metara, te je tako postala prva u povijesti, računajući i mušku i žensku konkurenciju, sa pet uzastopnih naslova europske prvakinje u istoj pojedinačnoj disciplini.
Sandrin trener Edis Elkasević u ekskluzivnom intervjuu za Sportske novosti govorio je o dramatičnom finalu u Berlinu, o mogućoj godini odmora i velikom problemu koji ih već dugo muči.
Nisu očekivali dramu
"Sad kad se sjetim, stvarno je to bila velika noćna mora. Došli smo spremni na EP i, iskreno, očekivali smo da će biti puno lakše", priznao je Sandrin trener.
"Europska konkurencija nije nešto bajna, a mi smo bacali ove sezone preko 70 metara. Njemice su bile kod kuće, ali na državnom su prvenstvu jedva bacile 62 metra. Znali smo da nijedna neće baciti preko 66 metara na EP-u, ali je problem što u finalu ni mi nismo mogli doći do 66."
Problemi zbog pritiska
"Taj pritisak koji se stvarao zbog tog povijesnog dosega je glavni razlog problema koje je imala. Mislim da je to ostavilo dosta traga. Bili smo tu sedam dana i svi su govorili jedni drugima “sretno”, a nama su govorili “čestitamo na medalji”. Čula je i ona to, uđe to u glavu. A onda se dogodi da u finalu pogodi mrežu, da je boli noga... Psiha je dosta problematična.", rekao je Elkasević i objasnio kako donosi odluke:
"Po njoj se vidi kakav joj savjet treba. Kad ide u krug, nastupam tehnički, a kad je izvan kruga, psihički. Primjerice, ako se ona ponaša premirno, to znači da je trebam dizati, da joj je glava otišla negdje drugdje."
Naslijedio legendarnog Ivana Ivančića
"Uzeo sam nešto veliko, ali da nismo funkcionirali, ne bismo bili ovdje, već nakon Moskve 2013. bi se to raspalo. Imamo cilj, rekli smo 2013. da ćemo ostati zajedno deset godina i jako smo blizu tome da ostane tako. Odgovaramo si međusobno, znamo po što idemo, dosta smo toga prošli zajedno, imali smo istog trenera, istu podlogu. Ja sam nastavio njegov put. On je uzeo dva europska zlata, ja sam sada uzeo tri, on je imao jedno olimpijsko zlato, ja drugo... Sada gradimo priču da Sandra postane nakon tih deset godina nešto u što se ne može povjerovati, da osvoji sve. Ne želimo nikoga podcjenjivati, ali Sandra je izvanserijski sportaš koji to može napraviti.", smireno poručuje Sandrin trener i objašnjava odakle motivacija nakon svih uspjeha:
"Ona je pronađe, a ja je samo pratim. Mi dosad još nismo imali godinu odmora. Teško je nekome dati godinu odmora ako psihički nije spreman za dulji odmor. Psiha je ta koja odlučuje, a tijelo se lako može riješiti s malo više odmora, s malim prekidima tijekom sezone. A njoj se ove godine dogodilo dosta ozljeda, ali ne zbog psihe, nego zbog uvjeta u kojima smo radili."
Loši uvjeti ih tjeraju van
"U Splitu smo imali buru i snijeg, u Medulinu kišu, obećali su nam zimsko bacalište, ali ništa od toga...", zabrinuto je rekao Elkasević pa dodao:
"Mi ćemo morati ići van jer ona više ne može ovako. Sljedeće ćemo sezone krenuti negdje. Nas u ekipi ima dosta, a ja je ne mogu povesti bez dobrog fizioterapeuta, nas dvojice trenera, bez sparing-partnera. Potrebno nas je petero, šestero da bi stvari funkcionirale. Ne mogu je odvesti negdje gdje ne poznajemo medicinski tim, gdje ne znamo tko i kako radi. Ne možemo imati povjerenja u nepoznate ljude, ona nije pokusni kunić. Ljudi su postali takvi da ili cijene sport i hoće pomoći, ili im je jedini cilj da mogu reći da su pomagali Sandri Perković. A zapravo su joj odmogli."
Plan za pripreme
"Zajednički slažemo plan. Imamo tri opcije - Amerika, Doha i Turska. Treba nam dvaput po mjesec i pol dana, dvanaest tjedana ukupno. Išli bismo na isto mjesto oba puta, malo bismo razbili boravak tamo povratkom kući, pa onda opet natrag. U Hrvatsku bismo se vratili u travnju ili svibnju, kad je vrijeme super.", rekao je i objasnio da bi Sandra ipak nastupala.
"To je samo godina u kojoj će malo posustati, u kojoj joj neće biti važno koliko će se natjecati, ali će i dalje trenirati. Plan je da to bude 2021. Ne znači da te godine ne bi išla na svjetsko prvenstvo, možemo to organizirati i drukčije, ali ta godina će nam biti manje važna. No, još ćemo vidjeti jer je prije toga sljedeće godine čeka SP, pa 2020. Olimpijske igre. I dalje grizemo."
Ozljede spriječile "sedamdeseticu"
"Poslije Dohe je imala jako velikih problema s leđima, a tu se gubi ritam. A kad nemaš dovoljno ritma na treningu, onda nemaš ni sigurnost za natjecanje, koje je samo potvrda treninga. Mi i sada imamo daleke hice, ali je njih samo 20 posto, a inače imamo 80 posto dobrih.", zaključio je trener Sandre Perković, Edin Elkasević.
