Ovo je priča o jednoj ljubavi i sasvim posebnom prijateljstvu. Povezanost konja kao plemenite životinje i jahača nema granicu, a tome svjedoči Tara Halužan, jedna od najboljih juniorki u Hrvatskoj i njezin konj - kastrat Irko Du Pont - Rihen. Irko ima 9 godina, a konji inače žive između 20 i 30 godina, ovisi od konja do konja...
U konjički sport se zaljubila još kao mala
"Konjičkim sportom, odnosno preponskim jahanjem bavim se već sedam godina, a natječem se 3. Preponsko jahanje je disciplina u kojoj konj i jahač u što bržem vremenu moraju proći preko što manje srušenih prepona", kazala nam je Tara koja je nastupila nedavno na jakom Lipanjskom konjičkom turniru na Hipodromu - Peharu grada Zagreba - na kojem je jahala juniorske utakmice i osvojila prvenstvo Zagreba za juniore.
Upravo je završila i Osnovnu školu Vrbani te planira upisati gimnaziju, a u konjički sport zaljubila se još kao mala...
"To je prvenstveno počelo preko moje tete Ane Borović koja me vodila prvo na razne rančeve. Naravno, kad pričam o teti Ani, onda moram spomenuti i svoju drugu tetu Lanu Borović, Aninu sestru. Obje tete jako volim, to želim naglasiti posebno... Ana me vodila na rančeve na jahanje, a nakon toga su me moji roditelji odveli u konjički klub Jarun gdje i danas jašem. Tamo sam počela trenirati u školi jahanja i od tih prvih sati zaljubila sam se u ovaj sport."
Stalno je u štali i trenira
Od tada je Tara stalno u štali i non-stop trenira...
"Konjički sport spada u red malo skupljih sportova, ali se generalno ne slažem da je jahanje, odnosno konjički sport, samo za bogate. Jer, s dobrom voljom, trudom i radom, ako dođu sponzori i sve to može se uspjeti i ako nisi iz bogate obitelji. Ja, nažalost, još nemam sponzora, kod mene sve to financiraju moji roditelji, ali nadam se da će uskoro doći".
Tara je svakodnevno minimalno 3 sata u štali i savršeno uspjeva balansirati školu i treninge, odnosno natjecanja...
"Šest dana treniramo, jedan dan konj odmara pa ga dođem samo izvesti van na travu, malo ga pustiti. Ostale dane trenirati isto, pa ga moram sređivati, čistiti, spremat opremu. Ima puno posla."
Jako je bitna spomenuta povezanost jahača i konja. Simbioze mora biti, ne samo na poligonu nego i izvan njega...
'Konj i jahač moraju biti prijatelji'
"Konj i jahač moraju biti prijatelji i između njih mora vladati ljubav, prijateljstvo i razumijevanje... Jer, ako nema te neke povezanosti, to onda jednostavno neće funkcionirati, neće biti rezultata niti ičeg", objašnjava nam Tara.
Ako se jahač i konj ne nađu, ako ne kliknu, onda to nije dobro za rezultate...
"Ovisi to i o konju. Nekim konjima treba više povezanosti s jahačem, a nekima manje. Ja i Irko smo se dosta brzo povezali, trebalo nam je nekih 4-5 mjeseci. Trudim se što više da ja vratim toliko koliko on daje meni. Primjerice, znam da moj Irko jako puno voli jesti, trave i svih poslastica i onda ako dobro radi na treningu ili turniru, onda ja njega za uzvrat odvedem negdje gdje je dobra trava ili napravim nekakvu finu poslasticu, tortu ili nešto"...
Znaju njih dvoje jahati i po nasipu jer to Irko jako voli i to mu je isto jedna od nagrada. Isto tako, Tara je prošle sezone s Irkom osvojila Prvenstvo Zagreba za djecu za kadete i Državno prvenstvo. Ove godine su osvojili juniorsko i nadaju se dobrom rezultatu na Državnom prvenstvu krajem mjeseca u Osijeku.
'Cilj ove sezone je Balkanijana'
"Bila sam u kadetskoj reprezentaciji Hrvatske, a sad za juniorsku se trebam potruditi. Možda odemo na Balkanijanu. To je cilj ove sezone. To što sam pobijedila na Peharu Grada Zagreba je velika stvar, ali jedan turnir ne znači toliko puno."
Ima puno zanimljivosti u odnosu Irka i Tare...
"Najljepše mi je kad ga pustim u ispus na travu i kad dolazim po njega nakon dva-tri sata, kad ga samo pozovem Irko i onda on onako sretno dotrči. To mi je jako lijepo. Jako me voli, kao i ja njega. Nevjerojatno je dobar. Irko se da i maziti kad hoće i pokazuje mi da ako mu je nešto, da mu pomognem. Komuniciramo on i ja, našli smo neki naš zajednički jezik i jedno drugom pomažemo. Kad je meni nešto ja mu kažem, a on mene sluša. Naravno, kad imam neke probleme ne može mi ih riješiti, ali sluša on mene i uvijek je tu za mene, kad god mi treba. Imam u životu nekog tko je tu uz mene uvijek, naravno uz roditelje i svoje tete."
Zahvala
I za kraj Tara Halužan je rekla:
"Htjela bih se zahvaliti trenerici Andreji Novak Djelmić i konjičkom klubu Jarun koji me toliko podupiru u treniraju, jer bez nje vjerojatno ne bi došla ovako daleko u tako kratkom vremenu. Naravno i roditeljima koji su dolaze na svaki turnir i uvijek su tu uz mene, pomažu mi... I kad je loše i kad je dobro, moji roditelji su tu za mene uvijek. Naravno, želim zahvaliti i svojim tetama Lani i Ani Borović, kao i Damiru Djelmiću, predsjedniku Zagrebačkog konjičkog saveza, jer bez njega ne bi imali ovakve turnire kao što su Zagreb Open i Lipanjski turnir. Navedeni turniri ne bi bili na ovakvoj razini kao što su bili ove sezone i nadam se da će biti još puno takvih turnira i kako je krenuo ZG konjički savez na čelu s Damirom Djelmićem, da ćemo imati puno lijepih turnira, što nama mladim jahačima pomaže u razvoju", zaključila je Tara Halužan.
