Samir Barać i Igor Hinić, olimpijski pobjednici s vaterpolskom reprezentacijom Hrvatske, svaki na svoj način, obojica zajedno 2012. u Londonu.
Preuzeli su dečki VK Primorje prije točno godinu dana kako bi pomogli, kako bi ostvarili nešto opipljivo za buduće naraštaje vaterpolskih klinaca na Kvarneru.
Jedan kao predsjednik, zadužen za krpanje financijskih dubioza i za stabilnost kluba, drugi kao trener mlade momčadi. Krenuli su iz financijskog ponora, s mladom momčadi i strpljivo gradili put povratka, primjenujući svo moguće stečeno iskustvo koje je ogromno u vaterpolu.
Minus se na klupskom računu smanjivao, a momčad rasla. Kao što su nekada bili sjajni u bazenu te osvajali titule i medalje, sada su uspješni izvan bazena, svaki u svojem segmentu. Naravno, njihova riječ u hrvatskom vaterpolu ima težinu.
Samir Barać nam je prokomentirao neviđeni doček vaterpolista u Zagrebu.
"Ja sam razmišljanja da, ako ne djelujemo globalno, onda lokalno. Vidite da su lokalne zajednice dočekale svoje sportaše. Dubrovnik, Split, Šibenik i Rijeka u utorak navečer na Kantridi. Ono što je jako pohvalno je da su lokalne zajednice preuzele doček. O čemu se zapravo tu radi? Gledajte, sportaši su ispražnjeni emocionalno i fizički. Sve im to predstavlja jedan napor. Unutarnji osjećaj koji vas veže za vašu domovinu, za vašu stvar, oni sad očekuju da vide reakciju njihovg uspjeha među ljudima za koje su, na posljetku, između ostalog - igrali i osvojili to svjetsko zlato. To ide u kontekst dočeka", objasnio nam je Samir Barać, dok se Igor Hinić nadovezao:
"Prvo čestitke reprezentativcima, Ivici Tucku i cijelom stručnom stožeru. Presretan sam. Kako je turnir odmicao, naši su se dizali i na kraju zasjeli na svjetski tron. Svaka im čast. Momčad je pobijedila, kolektiv je odlučio. Mate Anić je odlučio peterce, Bijač prije toga je isto fenomenalno branio. Bez veze je izdvajati pojedince. Zaokružili su jako uspješno jedan ciklus. U sportu je najveći uspjeh, u današnjem sportu koji j evoluirao - pobjednički kontinuitet. Oni su to pokazali. Tri zadnja natjecanja, tri finala, dva zlata i srebro. Jao, pa to je nevjerojatno stvarno. S pedigreom velikih dolazimo na Olimpijske igre u Pariz. Ovi su momci napravili brend. Medalje govore sve o hrvatskom vaterpolu. Izvrnost, uspješnost. Sve u jednom. Šteta što nije bilo dočeka u Zagrebu. Mislim da su tamošnje gradske vlasti svjesne svoje pogreške. Izvrsnost u bilo kojoj djelatnosti se treba cijeniti i nagraditi".
