Olimpijski maraton u St. Loisu 1904. jedna je od najzanimljivijih sportskih priča koje su se ikada dogodile. Nije priča to priča samo o sportu, već kulminacija nevjerojatne mješavine događaja koji su doveli do jedne od najbizarnijih utrka ikada održanih. Utrka od 39,9 km trajalo je nešto više od tri sata, no količina situacija koje su se dogodile kao da su se događale kroz tjedan dana, a ne kroz nekoliko sati. Koristila su se razna prijevozna sredstva, natjecatelje su napadale razne nepogodne i gotovo se umiralo na stazi. No o svemu tome nešto kasnije.
Cijela pozdaina priče o prvim olimpijskim igrama na američkom tlu kao da je dala naslutit da će se dogoditi nešto slično ovome. Prve Igre u SAD-u bile su vezane uz Svjetsku izložbu te godine i amerikanci kao amerkianci su htjeli napraviti dodatan spektakl koji bi privukao ljude u u njihovu zemlju. Maratonska utrka sastojala se od nekolicine ljudi koji su već istrčali Bostonski maraton koji je već tada bio jako popularan u trkačkom svijetu. Ipak, velika večina trkača bili su neprofesionalci kojima su specijalnost bile utrke na kratke i srednje pruge. Bilo je to nevjerojatno zanimljivih likova s nevjerojatnim pričama.
Poštar s Kube koji je sve prokockao
Jedan od trkača, Kubanac Félix Carvajal,bio je poštar na Kubi koji je jedva uspio doći do SAD-a. Čim je stigao prokockao je sve što je imao sa sobom, te je morao čak stopirati da dođe do St. Loiusa. Kako je sve svoje stvari uspio prokockati, tako nije imao opremu za trčanje već samo duge hlače, bijelu košulju i cipele za hodanje. Jedan kolega natjecatelj mu se smilovao i odrezao mu hlače do koljena kako bi mu olakšao utrku. Carvajal nije ništa jeo od dolaska u SAD i jednostavno je bio na rubu gladi. nitko mu nije htio besplatno darovati hranu i Carvajalu je preostalo samo da krade. Tokom utrke je uspio ukrasti breskve iz trgovine, dok je putem naišao na jabuke. Pojeo ih je, no Jabuke su bile trule i Carvajala su zatekli vrlo neugodni i teški želučani problemi. Carvajal nije mogao nastaviti utrku te je odlučio legnuti ispod drveta dok se želučani problemi ne zaustave. Carvajal je odspavao nekoliko sati i na kraju maratonsku utrku završio na četvrtom mjestu.
Iako to tada nije imalo preveliku važnost, olimpijske igre u St.Louisu, odnsno maraton u skolu njih imao je veliku povijesnu važnost. Dvojica natjecatelja, Len Taunyane i Jan Mashiani, bili su pripadnici južnoafričkog plemena Tswana koji su bili u St. Louisu zbog Svjetskog sajma. Bila su to prva dva tamnoputa sudionika na olimpijskim igrama.
Utrka je započela po velikoj vrućini na neasfaltiranoj stazi koja je bacala nakupine prašine u gusti zrak, otežavavši disanje sportašima dok su se probijali kroz ravnice Missourija. Za dodatnu zabavu, tijekom cijele utrke bilo je dostupno samo jedno stajalište za vodu - bunar uz cestu na devetnaestom kilometru. 32 sudionika započeli su utrku tog poslijepodneva, ali do kraja dana završilo bi samo njih 14 - najmanji broj u povijesti Olimpijskih igara.
Pobjednik do cilja išao autom
Prvi sportaš koji je prošao kroz cilj bio je Fred Lorz, američki trkač na daljinu koji je godinu dana kasnije osvojio Bostonski maraton. Ali nije sve bilo onako kako se činilo s Lorzovom olimpijskom pobjedom u maratonu. Upravo kad mu je trebao biti uručen pobjednički pehar i to od strane kćeri tadašnjeg predsjednika Theodora Roosvelta, među publikom se počelo šuškati da je Lorz varalica .Kasnije se pokazalo da je na četrnaestom kilometru Lorz počeo patiti od grčeva i da se vozio u automobilu sljedećih 17 kilometara. Zatim je iskočio iz vozila i otrčao do cilja gdje su ga slavili kao pobjednika.Kada je Lorz shvatio da je je publika bjesna i da stvar neće dobro završiti izjavio je kako je utrku završio iz šale i da nije mislio ozbiljno uzeti titulu pobjednika. Titula je na kraju pripala Thomasu Hicksu za kojeg se kasnije ispostavilo da nije baš imao čiste prste.
Hicks je negdje na pola utrke od umora kolabrirao i onesvjestio se na sred staze. Molio je svoj tim i organizatore da mu daju malo vode. Njegovi treneri su to odbili, no pripremili su mu jedan proteinski napitak. Napitak je sadržavao bjelančevine, otrov za štakore i veliku količinu viskija. Hicks je to popio, saznao da je Lorz diskvalificiran i odlučio završiti utrku. Na kraju je uspio završiti prvi uz malu pomoć kemijskog sadržaja kojeg su mu priredili njegovi treneri. Također, njegovi treneri su ga doslovno prenjeli preko cilja jer je se pred sam kraj utrke Hicks ponovno zamalo srušio. Hicks je završio utrku za 3 sata, 28 minuta i 53 sekunde. Ovo vrijeme će ostati zapamčeno kao najdulje vrijeme potrebno da se istrči jedan maraton. Charles Lucas, službenik utrke, imao je ovo za reći o posljednjih nekoliko kilometara utrke
“Oči su mu bile mutne, bez sjaja, pepeljasta boja njegova lica i kože se produbila, ruke su mu izgledale kao dobro privezani utezi, jedva je mogao podići noge, dok su mu koljena bila gotovo ukočena."
Kubanac ponovno nestao
William Garcia iz Kalifornije bio je još jedan koji je podlegao izvanrednim uvjetima utrke. U početku vodeći, Garcia je progutao toliko prašine sa seoskih cesta da je doživio gotovo smrtonosno krvarenje u želucu. Južnoafrikanac Taunyane se, s druge strane, pokazao kao vrlo sposoban trkač i bio je dobro pozicioniran sve dok ga čopor divljih pasa nije potjerao milju s kursa, ostavivši ga da završi deveti od ukupno četrnaest natjecatelja.
Bio je to prikladan kraj utrke kakvu vjerojatno više nećemo vidjeti. Maraton u St. Louisu bio je toliko kontroverzan da je događaj gotovo izbačen iz olimpijskog programa za sljedeće igre. Lorz, koji je stigao do "pobjede" u St. Louisu, doživotno je izbačen iz marataona zbog pokušaja prijevare, no sljedeće godine mu je ukinuta kazna i pobijedio je Bostonskom maratonu. Kubanac Carvajal dobio je sponzorstvo od grčke vlade za trčanje maratona u Ateni 1906. Kubanac je ponvno zalutao, nikada nije stigao na utrku i novine u njegovoj domovini proglasile su ga mrtvim. Godinu dana kasnije pojavio se potpuno zdrav u Havani. Gdje se nalazio gotovo godinu dana ostat će potpuna misterija. Pobjednik utrke Hicks nastavio je trčati maratone sljedećih pet godina, prije nego što se sa svoja dva brata preselio u Winnipeg u Kanadi.
Ovaj maraton ostat će upamčen po najčudnijem raspletu, najzanimljvijim likovima i po bespoštenim uvjetima. Iako je prvih nekoliko godina ovaj događaj bio označen kao sramotan, sada ga gledamo kao jedan od najbizarnijih sportskih događaja.
