Svijet atletike ponovno je uzburkan nakon najave novog međunarodnog natjecanja pod nazivom Ultimativno prvenstvo, čije je uvođenje s entuzijazmom najavio predsjednik Svjetske atletske federacije Sebastian Coe. Ovo novo natjecanje, čiji je premijerni termin zakazan za rujan 2026. u Budimpešti, prema riječima njegovih tvoraca, trebalo bi biti "prekretnica za atletiku". Međutim, detaljnijim sagledavanjem planova, teško je povjerovati da će ovo prvenstvo postići željeni cilj.
Prema viziji vodstva Svjetske atletske federacije (WA), novo natjecanje osmišljeno je kako bi popunilo prazninu u globalnom atletskom kalendaru, posebno u godinama kada se ne održavaju Svjetska prvenstva ili Olimpijske igre. Ultimativno prvenstvo trebalo bi predstavljati okršaj "najboljih među najboljima", s formatom koji uključuje samo 8 do 16 natjecatelja po disciplini. Takav pristup znači da neće biti kvalifikacijskih natjecanja, već će sportaši odmah nastupati u polufinalnim i finalnim rundama.
Međutim, ta želja za elitizmom dolazi s cijenom. Naime, predloženi format uvodi ograničenja koja idu na štetu raznolikosti. Primjerice, ukidanje ograničenja broja natjecatelja iz iste države omogućit će dominaciju sportaša iz samo nekoliko zemalja. U sprintu bi tako moglo nastupiti više Amerikanaca, dok bi utrke na duže staze mogle biti monopolizirane od strane Kenijaca i Etiopljana.
Iako čelnici WA naglašavaju povijesno visok nagradni fond od 10 milijuna dolara koji uključuje 150.000 dolara za pobjednike pojedinih disciplina, teško je zanemariti činjenicu da su iz programa izbačene brojne atletske discipline. Utrke na 10.000 metara i 3000 metara sa zaprekama, bacanja kugle i diska, muški troskok, žensko kladivo te višebojske discipline poput sedmoboja i desetoboja uopće nisu uključene u natjecanje.
Ovakva odluka ostavlja niz vrhunskih sportaša bez prilike da pokažu svoje umijeće i zarade nagrade. Primjerice, Hrvatska će ostati bez predstavnika poput Sandre Perković, jedne od najboljih bacačica diska u povijesti te Filipa Mihaljevića, trenutno vodećeg hrvatskog bacača kugle. Sličnu sudbinu dijele i zvijezde svjetske atletike poput Ryana Crousera, aktualnog svjetskog rekordera u bacanju kugle, čiji su dometi premašili nevjerojatnih 23,5 metara, ili Mykolasa Alekne koji je ove godine srušio desetljećima star rekord u bacanju diska.
Odluka o izbacivanju disciplina nije nova strategija Svjetske atletske federacije. Prije nekoliko godina iz sličnih su razloga iz programa Dijamantne lige izostavljene pojedine discipline, no pritisak sportaša i ljubitelja atletike doveo je do njihova povratka. Ovaj put, međutim, čini se da WA koristi Ultimativno prvenstvo kao platformu za trajno uklanjanje "neatraktivnih" disciplina, što je izazvalo brojne kritike.
Nažalost, čini se da Coe i njegov tim vjeruju kako će eliminiranjem manje popularnih disciplina privući mlađu publiku, osobito korisnike društvenih mreža poput TikToka. Ironično, istovremeno razmatraju pokretanje Svjetskog prvenstva u trčanju na pokretnoj traci – ideje koju su mnogi već proglasili apsurdnom.
Problem nije samo u izostavljanju disciplina već i u poruci koja se time šalje sportašima. Umjesto da ih se podrži i pruži im jednaku priliku za natjecanje i zaradu, sportaši iz manje popularnih disciplina gurnuti su u sjenu. Takav pristup ne samo da podriva vrijednosti jednakosti i inkluzivnosti već i izaziva podjele unutar samog sporta.
Dok su se velika atletska natjecanja, poput Olimpijskih igara u Parizu i prošlogodišnjeg Svjetskog prvenstva u Budimpešti, pokazala izuzetno uspješnima u privlačenju gledatelja, ovakve promjene prijete urušavanju povjerenja sportaša i publike. Umjesto da se atletika predstavi u svom punom sjaju, ovim se potezima potencijalno gubi ono što ju čini posebnim sportom – raznolikost i univerzalnost.
Ultimativno prvenstvo, umjesto da bude novi vrhunac atletike, riskira postati simbol podjela i isključivosti. Ostaje za vidjeti hoće li sportaši podignuti glas protiv ovakvih odluka i izboriti se za sport koji će jednako cijeniti svaku disciplinu i svakog sportaša.
