Kao i u finalu Svjetskog prvenstva, Srbija je dobila Hrvatsku sa sedam golova prednosti, ali više od poraza mora brinuti igra koju pokazuju naši vaterpolisti. Nakon Kazanja su izbornik Tucak i društvo imali opravdanje u 'lošem danu i nerealnom rezultatu', ali debakl usred Beograda pokazuje da potop iz Rusije nije bilo nimalo slučajan. Baš naprotiv, sva je sreća što su Srbi se na kraju malo smilovali i prestali s gaženjem, jer bi Hrvatska doživjela još teži poraz.
Što su oni trenirali?
Samo deset minuta Europskog prvenstva bilo je dovoljno da se potpuno ogole ali baš svi problemi naše reprezentacije i hrvatskog vaterpola. Pravo je pitanje, otkud krenuti ih nabrajati. Pričati o dva-tri izostanka bitnih igrača nema smisla, jer je Tucak pričao kako će sada reprezentacija igrati brže i pokretnije, kako bi se nadoknadio izostanak Muslima i Obradovića, Od toga baš nije bilo ništa, Srbi su bili za tri brzine brži. Naši su se igrači vukli kao magla u bazenu, potpuno bez ideje i organizacije igre. Lopta na igraču više je bila 'carinjena' do iznemoglosti, kao da nisu to nikad trenirali. Smije se promašiti, suparnički vratar obraniti, ali da ne pokažete nikakvu pripremljenu akciju - tada stvarno imate pravo pitati izbornika - što ste vi uigravali?
Jednostavno nema isprike za sve što su Hrvati pokazali u nedjelju navečer. Najave o čvrstoj obrani koje će nadomjestiti nedostatak nekih opcija u napadu postale su tragikomične već u prvoj četvrtini, jer su Srbi dali dva gola iz polukontre. Kad bi se postavila obrana, naši igrači kao da su imali utege na nogama, jer se nisu mogli niti postaviti i dignuti iz vode u pošteni blok nakon faula, tako da su srpski pucači imali lakši šuterski trening.
Najviše igrao - Bukićev mali
Uz to, nadovezali su se početničke pogreške poput pogrešno dodane lopte na centru ili nezainteresirano gledanje suparnika kako uzima loptu nakon što je udarila u prečku, a zatim i 'buši' Josipa Pavića. U obje situacije krivac je bio Luka Bukić, sin dopredsjednika HVS-a Perice Bukića. 'Perin mali' u Areni je igrao 26 minuta, najviše od svih koji su ušli u bazen, a već dulji period čekamo neki njegov potez koji će opravdati poziv.
Pomalo je nelogičan bio i potez promjene vratara, ali nema smisla sad secirati svaki potez, već se iz ključnih pogrešaka obrane preseliti u napad. Valjda svaki poznavatelj vaterpola zna kako Hrvatska nema vanjskog šutera osim Sandra Sukna. Nažalost, niti on se nije 'pojavio' na utakmici, djelovao je potpuno nezainteresirano. Srbi su ga trebali 'samo' čvršće stisnuli, a njegovi šutevi su bili nakon neizrađenih akcija. Koji put nije niti opalio, već je samo u zadnjoj sekundi napada bacio loptu u korner...
Vrijeme je da izbornik zaradi plaću
Igra na centra nije postojala kad je u bazenu bio Boris Pavlović. Povratnik nije mogao ništa protiv srpskih bekova i tu je još jedna pogreška izbornika. Zašto je zvao veterana koji već godinama ne igra ozbiljan vaterpolo, a ne nekog od mlađih snaga (Lozina, Dužević) koje dolaze. Ako ništa, njima bi ovo bila škola.
Zato ne čudi nova šamarčina od Srbije. Igra sa samo jednim centrom i bez šutera s vanjskih pozicija, kada se uz sve poklopi i očajna obrana neće Hrvatsku odvesti dalje o četvrtfinala EP-a. Srećom, u skupini su Francuska i Malta, a zatim u osmini finala bi mogla doći slabašna Nizozemska. I ovako loša Hrvatska bi trebala upisati tri trijumfa, a onda? Onda je vrijeme da izbornik zaradi svoju plaću i pokaže što zna. Srećom ovo je bio samo užasan početak, vremena za popravak još ima.
