Najtrofejniji hrvatski trener, Ante Kostelić, nedavno je prekinuo zadnji trenerski angažman i otišao u zasluženu mirovinu, nakon što je skijanje za Hrvatsku oplemenio. Svoju djecu, Ivicu i Janicu Kostelić, odveo je do nevjerojatnih podviga i tako stvorio najuspješniju sportsku hrvatsku obitelj ikad.
Deset olimpijskih odličja, osam sa Svjetskih prvenstava, četiri velika kristalna globusa Svjetskog kupa, čak 12 malih… Samo su najvažniji uspjesi obitelji Kostelić koji su svojim radom i požrtvovnošću pomaknuli granice, ne samo hrvatskog nego općenito i svjetskog sporta.
Točnije, Janica Kostelić skupila je deset globusa, od toga tri velika za ukupne pobjede. Ivica je pridodao jedan veliki i pet malih, dva slalomska i tri u kombinaciji…
Ante Kostelić nerado govori o sebi, svjestan je da bolje od njega to čine njegovi rezultati. Iz njegovih riječi izviru mudrost i iskustvo, ali pomalo i razočaranje kad govori o tome što je doživio. Naime, Gips više nije "vrhunski trener", a njegova priča je filmska…
"U društvu koje ne može valorizirati ono što si radio, ili ne može slijediti i dati o tome određeno mišljenje i ocjenu, u takvom društvu je čovjek kao ja, ili netko drugi, izgubljen. Kako ja mogu biti zadovoljan, kad oni koji ocjenjuju nisu zadovoljni? Onaj tko je mene degradirao iz vrhunskog trenera u nekakvog drugog, znači da nije zadovoljan sa mnom. Zar tebi nije neugodno da čuješ da ću ja npr. imati penziju od dvije i pol tisuće kuna?", ogorčen je Ante Kostelić koji je još u razgovoru za HRT istaknuo:
"Jesam li zadovoljan ili nisam ostvarenim? Zadovoljan sam. Mogao sam napraviti možda i malo više ili malo manje. Ali ja sam to radio da budem zadovoljan samo onda kad sam to radio. Danas me to toliko ne zanima jesam li zadovoljan ili nisam. To vam je slično kao i s pobjedama. Ja sam čovjek koji jako voli pobjede, ali samo onaj trenutak".
Lavina komentara
Kostelićeve izjave izazvale su lavinu reakcija hrvatske javnosti, a na Facebook stranici našeg portala razvila se velika rasprava. U moru od više od tisuću komentara izdvojili smo neke najzanimljivije.
"Meni nije ništa čudno. I on dijeli sudbinu ostalih umirovljenika. Zašto bi njemu bilo drugačije nego nama. Smiješno da o tome pišu".
"Koliko je uplaćivao mirovinsko, toliko je i dobio, i šta sad, gdje je tu problem".
"Može imat novaca na hrpe, ali ako nije uplaćivao u mirovinski fond ili je uplaćivan minimalac. To je to. Ako nije uštedio ili oročio nešto novaca pa da može dignut kamate da si ima još ekstra za stare dane. Onda je to to, hrvatska realnost".
"Pa i ja ću imati takvu mirovinu, a nisam zaradila s obitelji milijune. Pa nisu skijali za mene, već za sebe. I zaradili, ne vidim problem".
"Mirovina se ne dodjeljuje prema osvojenim medaljama... Koliko je imao radnog staža i plaćao toliko će i dobiti... I moja je baka živjela od 1000 kuna mirovine, morala je, nije imala izbora... A Kostelić vrlo vjerojatno ima inozemne račune tako da bolje da se ne žali".
"Nemamo svi privilegij da imamo djecu prijavljenu u Monte Carlu u poreznoj oazi, a očekujemo od Hrvatske velike novce... Nek se prijave ovdje pa će i penzije biti veće ili aplicirajte knezu Albertu za dodatnu mirovinu, možda vam da državljanstvo..."
"Kaj se iščuđava, mnogi imaju i manje od toga, a kolike godine rada su iza njih. Nije ništa vrjedniji od nas običnih smrtnika da mora dobivat veću penziju".
"Veliki sportaš i trener. Ali mirovina se određuje prema godinama staža i uplaćenim doprinosima iz OD. Prema tome, nitko mu ništa neće dati".
"Baš smo jadan, frustriran i ljubomoran narod. Svi pitaju, a kako ja mogu s još manjom mirovinom umjesto da budemo za to da svima budu veće".
"Sramota je općenito da itko ima mirovinu od 2500 kn, još veća sramota je da ljudi imaju i daleko manju mirovinu od 2500 kn, sramota je to vladajućih".
"Meni nije neugodno... Niti će moja mirovina biti veća zato što je on Kostelić... Trebao je uplaćivati više u fond ako je i zarađivao više... Tako to funkcionira... Po ovome ispada da je bio na minimalcu... Dobro je i preživio kolika mu je bila plaća... I dvoje djece trenirao, pa on je Supermen. Treba nagrada. A i mnogima u Hrvatskoj treba nagrada kad prežive na minimalcu i othrane djecu... E, još da i trening dobar omoguće... bilo bi još i drugih Kostelića...".