Osam mjeseci nakon olimpijskog finala, petoplasirani preskokaš iz Pariza, Aurel Benović, vraća se na veliku gimnastičku scenu, i to u svom rodnom Osijeku gdje će imati prve nastupe u novom olimpijskom ciklusu na Svjetskom kupu.
U četvrtak će se Benović boriti u kvalifikacijama partera, a u petak loviti finale na preskoku.
„S obzirom na to da se promijenio gimnastički pravilnik, vježba na parteru će biti nešto lakša, neće start biti preko 6, nego 5.8“, u uvodu će 24-godišnji Aurel Benović.
„Mislim da će to svejedno biti jedna od najkonkurentnijih početnih ocjena.“
Upravo to mu i treba, jer u Osijek mu dolazi gotovo kompletno finale i partera i preskoka s Olimpijskih igara u Parizu.
"Posebno mi je drago što ću imati priliku za revanš s finalistima i medaljašima na preskoku. Veselim se ponovnom susretu. Jedva čekam.“
Na parteru ćemo gledati srebro i broncu iz Pariza - Izraelca Artema Dolgopyata (olimpijski prvak u Tokiju) koji je i prvak svijeta i dvostruki prvak Europe te Britanca Jakea Jarmana. Ništa manje jako neće biti ni na preskoku. I tu nam dolaze srebro i bronca iz Pariza - Armenac Artur Davtyan i Britanac Harry Hepworth.
"Njima dvojici se posebno veselim. S obzirom na to da mi je Hepworth na Olimpijskim igrama pobjegao za 0.049 i uzeo broncu, nadam se da ću to uspjeti popraviti, a volio bih dobiti i Davtyana. U mojoj karijeri očito stalno moraju biti neke prepreke. Na žalost tako je bilo i sada. U 10. mjesecu na treningu se dogodila ozljeda. Slična kao i prije cije godine. Sada je samo bila na lijevoj nozi, metatarzalna kost je opet napukla, opet sam mjesec dana nosio gips, bio na štakama… Sve mi je to usporilo ulazak u formu i pripreme. Na sve to su me ukliještila leđa, pa je to dodatno otežalo situaciju i evo tek sam pet tjedana prije Osijeka mogao konačno normalno trenirati.“
Poljuljana motivacija
Sve mu je to dodatno poljuljalo i onako poljuljanu motivaciju nakon Pariza.
"Nakon OI dosta čudno sam se počeo osjećati u smislu natjecanja. Nekako kao da mi je splasnula ta žar i želja za natjecanjima. Ali, kako se Osijek približavao i želja se po malo počela vraćati. Kad s odmakom pogledam na Pariz, nemam si što za predbaciti. Stvarno mogu biti zadovoljan s nastupom, s obzirom na cijelu situaciju i da je uopće bilo pitanje hoću li otići na Igre ili ne. Izvukao sam tamo 250 posto iz sebe i mislim da sam ja svoj posao tamo odradio.“
Puno se nakon njegovog nastupa u olimpijskom finalu pričalo o sucima.
"Još uvijek dosta često gledam videa iz Pariza. Vidim neke stvari, neke nepravde koje možda nisu trebale biti tako kako su bile i možda sam stvarno trebao biti u borbi za medalju, ali ja znam da sam dao sve od sebe, napravio svoj maksimum i sam sebi nemam što za predbaciti. Jednostavno, gimnastika i općenito sport su surovi i moraš nastaviti gurati dalje. Ako upadneš u kolotečinu negativnih misli, da se stalno vraćam na Pariz i razmišljam o tome, to će me spriječiti u daljnjem razvoju i napretku u karijeri. Pozitivno je to što vjerujem da će mi na natjecanjima koja dolaze mentalno biti lakše odraditi, jer prošao sam najveću pozornicu, to iskustvo je teže od bilo čega. Jasno, ostaje žal što nisam uspio dohvatiti medalju. Najteže je to što mi se medalja nudila. Onih 0.049 do medalje pamtit ću sigurno do kraja života. Ili neću, ako to ispravim u Los Angelesu.“
'Nisam mogao izbiti iz glave da sam imao medalju na dlanu'
Nije ga nakon Pariza dočekalo „samo“ suočavanje s propuštenom prilikom za medaljom.
"Bit ću iskren. Ne mogu baš reći da sam uživao nakon Pariza. Dosta mi je teško pričati o tome. Nakon što mi je majka preminula, nakon što sam ostao sam, bez ijednog roditelja, nisam imao vremena proći kroz to sve kako sam možda trebao. Morao sam se okrenuti pripremama za OI i nakon Pariza me to sve skupa dočekalo. Otišao sam na more, mislio sam da ću uživati, da sam opušten, a na kraju su me sve te emocije sustigle. A uz to nikako nisam mogao izbiti iz glave da sam imao medalju na dlanu. Ma, nekad imam osjećaj kao da ja uopće ni nisam bio u Parizu, kao da je to neki san. U sekundi mi je to sve proletjelo. Kao da mi je najvažnije natjecanje koje postoji u sportu prošlo kroz ruke, a ja nisam dovoljno uživao u tome i osjetio sve to. Ako uspijem doći do sljedećih OI, definitivno želim više uživati nego u Parizu.“
Kakav plan je Aurel postavio za prvu sezonu novog olimpijskog ciklusa?
"Nakon Osijeka idem na Svjetske kupove u Koper i Varnu, a onda na EP u Njemačku. Moram imati barem 2-3 natjecanja prije EP-a. Osijek će mi puno pomoći na tom putu jer u Gradskom vrtu je prvi put napravljen podij sa spravama kao na EP-u, pa još ta atmosfera… Bit će mi to savršena provjera za Leipzig. Na jesen nas čeka SP u Indoneziji, a kako ja još nisam osigurao gimnastičku mirovinu, moram zasukati rukave“, kazao je bivši viceprvak Europe na parteru.
POGLEDAJTE VIDEO: Dinamo je tresnuo o tlo, a Cannavaro nudi objašnjenja koja to nisu
