Damir Mikec u paru sa Zoranom Arunović u disciplini zračni pištolj osigurao je prvu medalju za Srbiju na Olimpijskim igrama u Parizu, a kakvog će sjaja biti bit će poznato nakon finala u utorak.
Mikec je inače rođeni Splićanin koji je nakon Olimpijskih igara u Tokiju progovorio o svom podrijeklu.
"Rođen sam u Splitu, ali to je tada bila Jugoslavija. Pa i Tesla je rođen na tom području, ali u tadašnjoj Austrougarskoj. Što, recimo, da nas za sto godina osvoje Kinezi, i ja se, recimo, tad rodim? Ispalo bi da sam rođen u Kini", govorio je tada pa da dodao:
"Ja sam baš miks, rodio sam se u Splitu, baka i dida sa tatine strane su bili iz Novog Mesta. Tata je rođen u Bitolju, jer je njegov otac imao 17 prekomandi. On je otišao u Sentu, upoznao moju mamu. Imam dva starija brata, jedan je u Kanadi, ovom prilikom ga pozdravljam. Moja braća su imala problema s astmom, doktor im je rekao da se presele negdje na more, a baka i dida su već živjeli u Splitu. Obitelj se zato preselila tamo, i tamo sam i rođen."
Split je napustio 90-ih.
"Devedesetih je počeo rat i mi smo, naravno, morali otići. I to smo posljednjim grčkim brodom otišli iz Splita i utočište našli u Herceg Novom. Sjećam se ja u Splitu i rata, zrakoplova koji nadlijeću glavu i brodova koji su pucali sa mora na grad, kad se čulo ono bum-bum-bum. Čim se čuju sirene, gasilo se svijetlo i išlo pod stol. To mi je onako bilo najružnije iz mog odrastanja."
Grad pod Marjanom je prvi put posjetio 2003.
"Prvi put sam se u Split vratio 2003. godine. I svega sam se sjećao iako sam otišao kad sam završio prvi razred i krenuo u drugi. Bio sam kod jednog prijatelja i iz centra grada sam došao do tog mog kvarta Mertojaka, sjetio sam se i školskih dana, pa čak i nekih scena iz vrtića, recimo slikanje s Deda Mrazom… Imao sam uvijek veliku želju da se vratim, jake su bile uspomene i emocije. Otišao sam do osnovne škole, bilo je ljeto, raspust, a na ulaznim vratima popis prvačića i sjetim se svojih prvih koraka, kako nas raspoređuju u vrstu kad smo ulazili u školu razred po razred i pogledam nazad u moju zgradu i tada kreću suze… Sjeo sam na klupu i plakao k'o kiša. Tu sam se ispraznio i to je bilo baš ono jako emotivno, pogotovo što je tada i moja majka preminula. Sve se bilo skupilo. Ipak je to bio dio našeg života i tamo više nemamo nikoga"
Inače, Mikac ističe da je veliki navijač Crvene zvezde.
"Nije meni to došlo ni od kuće. Otac je partizanovac, vojno lice, JNA, znate kako to ide. Kod mene se jednostavno dogodilo, tada je Zvezda osvojila sve što se može osvojiti. Odmah sam osjećao ljubav prema Zvezdi. Rođen sam 1984. godine u Splitu i, naravno, tamo je Hajduk glavni, svi za njega navijaju, osim mene. Kod kuće sam navijao za Zvezdu, a na ulici sam morao govoriti da navijam za Hajduk."
