Jedan od najboljih hrvatskih profesionalnih boksača Alen Babić (11-0, 10 KO) dao je ekskluzivni intervju za portal Net.hr uoči meča života protiv Lukasza Rozanskog (14-0, 13 KO). Boksački spektal na rasporedu je u subotu od 22.30 i to će zasigurno biti nešto posebno.
Juriša na pojas prvaka
Prijenos ovog uzbudljivog meča, u kojem će Babić jurišati na pojas prvaka, moći ćete gledati od 22.30 samo na RTL televiziji. Komentator meča, koji će usmjeriti karijere oba boksača, bit će Filip Brkić.
The Savage u Poljskoj, u Areni Jasionka 95 u Rzeszowu, pred brojnim poljskim auditorijem odmjerit će snage s Lukaszom Rozanskim (14-0, 13 KO) za WBC titulu svjetskog prvaka u bridgerweight kategoriji (od 91 kg do 102 kg), koja se smjestila između lakoteške (kruzer) i teške kategorije.
Javio se danas Alen Babić novinaru Net.hr-a između medijskih obveza, snimanja, fotografiranja... Korektan je jako Alen, na raspolaganju je svima, to odrađuje onako muški, iako mu fotkanja i snimanja već lagano idu na živce. On samo želi biti u ringu i boriti se. Jednostavno je takav tip. Njegov intervju prenosimo u cjelosti:
"Evo me brate, u strci sam. Danas imamo dosta tih slikanja, ima me stvarno svuda", kazao je Alen Babić koji se jutros uoči meča života…
'Pokušavam suzbiti te svoje osjećaje, spustiti na zemlju'
"Kako se osjećam? Pokušavam suzbiti te svoje osjećaje, spustiti na zemlju. Ako budem postao svjestan situacije u kojoj se nalazim, vjerojatno će me pojesti ta situacija. Zato se pokušavam držati na zemlji, s obje noge stajati čvrsto i staloženo na zemlji, stabilno, onako kako stojim u ringu", dodaje Babić.
Alen nikad nije bio u boljoj formi, niti je ikad spoznao ovakve granice boksa kao što je to sad slučaj. Naime, Babić je u pripremi meča protiv Lukasza Rozanskog probio plafon u svemu - spoznao je neke nove granice, kako tvrdi…
"Sigurno. Ovo je bio moj prvi kamp ikad u kojem sam proveo dva mjeseca odsjećen od života, od svega - od zaručnice, od svog psa… Ma od svih… Doslovno, od Hrvatske sam se odcjepio, da me nitko ništa ne pita, da ne bude razgovora ni ničeg. Samo sam trenirao, trenirao, trenirao… Spoznao sam neke nove granice u boksu, za koje nisam ni znao da postoje. Dva i pol mjeseca sam živio kao profesionalni sportaš a to je prvi put u životu da sam napravio tako nešto, tako da sam tu razbio neke granice u treningu, u trčanju, u snazi, u dizanju i tim nekim stvarima. Stvarno sam otišao na totalno neku drugi dimenziju na kojoj nikad nisam bio".
Samouvren i spreman za rat u ringu
Zvuči samouvjereno, kao da je siguran da će suparniku otkinuti glavu. Nije da inače nije samouvjeren, siguran, ali ovog puta glas mu je nekako drugačiji, nekako iz njega i preko telefona može se osjetiti neka posebna energija.
"Definitivno, ovo je moja najbolja forma u životu ikad. Stvarno ne znam što sam više mogao napraviti. I ta situacija u kojoj sam bio i sve, mislim da sam izvukao maksimum svih maksimuma. Ostao sam sam u Zagrebu, bez dvorane, bez trenera. Bila je to za mene jako ružna situacija. Od toga, od te situacije pa do sad, kako sam sad spreman, što sam sve prošao… Ma, to je stvarno čudo da sam napravio."
Nije Alenu bilo lako nakon razlaza s Leonardom Pijatrajem, ali kad je njemu u životu bilo lako. Kad pričamo o Alenu Babiću, ništa mu u životu nije darovano, za sve se sam morao izboriti. Njegov životni put bio je popločen trnjem, ali on je uvijek prolazio prepreke kao da ih niti nema. Upravo taj težak život i mukotrpan put koji je prošao Alenu Babiću je dao ono nešto više, očeličio ga je… Kad je prošlog ljeta bio u studiju Net.hr-a, pričao im je o svemu. Tada je čitava hrvatska javnost, u stvari, jako dobro mogla vidjeti, opipati taj njegov karakter. Ispričao je Alen Babić kako je prvo bio "običan" zaštitar u Rovinju, ni sam ne zna, u stvari, ni dan danas što je čuvao kod jednog hotela, kravu, šupu, drvo.
Put mu je uvijek bio popločen trnjem
Bilo mu je strašno dosadno i jedna žena koja je isto zaštitarila već je bila pri kraju, blizu penzije. Rekla mu je veliki si, jak si, zašto ne ideš redariti. Imao je tada već 20. godina, proletio mu je život pred očima. Upoznao je neke redare u Rijeci i krenulo je, sve u tjedan dana. Vjeruje Alen u sudbinu, u puno stvari, moraju se stvari događati s razlogom. Bio je gladan i žedan, ali nije htio vratiti u Rovinj i na kraju se probio. Splet okolnosti. Živio je od 2500 kuna, a kredit za stari auto, za Ibizu, iznosio mu je 1200 kuna. Natočiš gorivo i ostane ti 600 kuna. pa sad vi vidite… Redario je Alen petak i subotu. Dvije godine mu je trebalo da dođe kod Lea u dvoranu. Sparinzi s Hrgovićem bili su mu brutalni, opasni… To je bila godina OI u Riju, Alen je došao 2015. u BK Leonardo, a 2016. je Hrga otišao. Takvi šampioni koji su prošli teške periode u životu uspiju, takvi polete u boksačke visine… Alen je jedan od takvih. On uvijek ide težim putem i naviknuo je na to.
'Puno puta sam u životu bio na nuli'
"Ma, meni to nije ništa čudno ni novo. Toliko sam puta u životu bio na nuli. Valjda su neki mislili da će mi ovo sve biti šok što mi se dogodilo, a meni je to bio šok doslovno jako jako kratko, prekratko za sve… Samo sam gledao kako ću dalje, što ću dalje, u meni se pojavio taj poriv za opstajanjem, za borbom, upalio se u meni borbeni mod kojeg imam i s kojim živim, koji je dio mene. Gledao sam kako da napredujem, kako da napravim dodatni potez, kako da taj potez bude jači pritom… Kako da privučem i još više kritika ako treba, još više svega… Jednostavno, takav sam, pomalo mazohista, ali trpim sve i naviknuo sam. Samo sam htio jače, više, bolje… I to što prije napraviti tako da nisam nikad ojačavao zbog situacije", opet ponavlja The Savage.
'Iz mene treba netko izvući boks, treba znati izvući ono boksačko nešto'
Alen Babić sad surađuje s renomiranim trenerom Anthony Wilsonom.
"Uvijek imam taktiku u boksu, uvijek sam imao taktiku, ali nikad ju nisam pratio. Hoće li Anthony Wilson to uspjeti izvući iz mene ne znam, možda i uspije. Stvarno ne znam kako to izgleda kad slušaš trenera, kad radiš sve što ti kaže. Ja nisam takav boksač. Ne slušam nikog, pogotovo ne u boksu. Svojeglav sam i to znam. Mislim da sam prošao sve što sam mogao proći u boksu da mogu sam u sekundi procijeniti kako se treba boriti. Iz mene treba netko izvući boks, treba znati izvući ono boksačko nešto… ja znam boksati, samo treba netko da ga izvuće iz mene, da ga pokažem. Dosad to nitko nije uspio napraviti. Možda Anthony bude. Za njega bih rekao da je on najbliže tome, da izvuče. E sad, kad kome pukne, dal ću dati sve od svog boksa ili će pasti sve u vodu, vidjet ćemo."
Lukasz Rozanski neporažen je u profesionalnoj karijeri, od 14 mečeva čak ih je 13 završio nokautom, a ima niz od čak 12 pobjeda prekidom. Međutim, Rozanski je svoju posljednju borbu odradio u petom mjesecu 2021. i dvije je godine bez profesionalnog meča. Tada je osvojio WBC svjetski international bridgerweight pojas protiv sunarodnjaka Artura Szpilke, koji nije izdržao niti rundu protiv njega.
'Borba je borba'
"Najbolje bi ti Mike Tyson rekao - it's a fight anyway - Ma koga briga stari moj. Borba je borba, meč je meč, za mene najveći dosad. Nikad svoje suparnike ne gledam kroz prethodne im mečeve. Taj dan, ta subota navečer, bit će drugačija nego ikad. Bit će ili bolje ili gore, ne može biti isto. Nikad ne znaš hoće li to za njega biti dobro ili loše, nikad ne znaš hoće li to za mene biti dobro ili loše… Možda će loše biti za mene što sam imao toliki broj mečeva u tri godine. Nikad ne znaš. Nekome je dobro, nekom je loše. Kako bilo, ovo će biti jedan poseban meč, nešto sasvim drugo i za mene i za njega. On je dugo čekao ovu priliku, već 18 mjeseci čeka napad na titulu. Lukasz Rozanski imao je puno vremena da se aklimatizira, spremi za sve izazove", svjestan je Alen.
Od vremena Mate Parlova do danas, Hrvatska je imala samo dva svjetska prvaka - Stipu Drviša (WBA) i Ivanu Habazin (IBO i IBF). Znači, vrijeme je i za trećeg. No, ima tu zamki, a zasigurno jedna od, glavna, je domaći teren Rozanskog.
"Ma kakav domaći teren dragi moj… Pa, moji amaterski mečevi, u 90% su navijači protiv mene, tako da sam naviknuo više boksati kad su protiv mene. Kad boksam u gostima, kad su protiv mene, onda je to za mene domaći teren. Favorit sam u svakom meču, pa tako i u ovom. Više mi odgovara biti underdog, ali želim da što više bude neprijateljski teren za mene, što više. Tada sam najjači. To je onda moj pravi teren, ring, to je moja prava borba."
'Želim taj pojas'
I za kraj, Alen je poslao poruku čitavoj naciji, čitavoj Hrvatskoj…
"To je to za mene ljudi, želim taj pojas. Hvala čitavoj mojoj Hrvatskoj, mojim sunarodnjacima, mojim navijačima. Osjećam vašu podršku, posljednjih dva mjeseca sam osjećao da ste uz mene. Puno mi znači vaša podrška i jedva čekam da se vratim u zemlju s pojasom."
Ako uspije svladati opasnog Poljaka, Alen će postati prvi Hrvat nakon velikog Mate Parlova koji se ogrnuo WBC titulom. Podsjetimo, Mate Parlov je svoj WBC poluteški naslov osvojio davne 1978. godine.
"Bit će to povijesni WBC pojas u neovisnoj Hrvatskoj, još od velikog Mate Parlova. Sve ću dati za to. Poginut ću u ringu za to. Želim ispisati povijest, to želim za sebe, svoju zaručnicu, majku, to želim i za sve vas. San mi je postati svjetski boksački prvak, za to sam ginuo, krvario, odricao se… Za to živim", zaključio je Alen Babić.