Zoran Vulić više nije trener Splita. Vijest je to koja je šokirala ne samo ljubitelje Crvenih, nego i cijelu domaću nogometnu scenu. Zoki je u prvom dijelu sezone preuzeo klub s Parka mladeži kad je, kako je sam rekao, bio na koljenima, a onda ga podigao na treće mjesto ljestvice, doveo ga na prag Europe i onda iz vedra neba podnio ostavku.
Iako ste praktički napravili čudo sa Splitom, dva kola prije kraja napustili ste klub. Koji je pravi razlog? Ono što se dogodilo unutar kluba, ostat će unutar kluba. To je bila moja odluka koja je tinjala već neko vrijeme. Ispričavam se svima, ali ja pravi razlog neću reći jer smatram da to ne bi bilo korektno. Preuzeo sam RNK Split kad je praktički bio na koljenima, podigao ga na noge, dao mu pravi smjer, onaj europski, doveo klub do trećeg mjesta, afirmirao sam puno igrača koji sada vrijede pet, šest, sedam ili osam milijuna eura.
Istaknuli ste da se s gospodinom Žužulom rastajete u prijateljskim odnosima. Apsolutno! Sa Slavenom se rastajem ne u prijateljskim odnosima, nego u rodbinskim, rekao bih. Imao sam čast raditi s prvenstveno velikim čovjekom, a tek onda predsjednikom. Rekao bih da je moj odnos s njim možda i moj najveći dobitak za ovo vrijeme koje sam preveo u RNK Splitu. On je osoba koja voli nogomet, živi ga, figurativno i igra kad je utakmica. S njim ću definitivno do kraja života ostati prijatelj.
Za njega ste rekli da bi on bio pravi predsjednik za Hajduk. Zašto? Ma ne samo za Hajduk, to je predsjednik za bilo koji klub. Čovjek koji se toliko dao u nogomet, svoj novac je uputio prema nama, prema nogometašima, ljudima u klubu, pomlatku kluba. Danas je to rijetkost u Europi, a ne samo u Hrvatskoj. Još da mu se dopusti da napravi jedan pravi stadion, da Split bude na još jednom većem nivou. Neću ulaziti u to zašto mu se to ne dopušta, ali mislim da mu Grad Split treba dati apsolutnu podršku po tom pitanju.
Kako to mislite? Split nema pomoćno igralište, trenirali smo na umjetnoj travi. Nemamo podjednake uvjete kao ostali, financije nisu sve. Za normalan rad potreba je infrastruktura, tj. dva pomoćna terena. Ljudima u klubu trebaju samo dopustiti takvo nešto, Grad ne treba dati novce, ljudi iz kluba će to napraviti, samo treba riješiti birokraciju. Sve što bi se sagradilo ostalo bi za našu djecu. To me najviše boli. I kad se nađu ljudi poput Žužula, koji bi željeli nešto uložiti, onda im se to ne dopušta i zapinju im noge na svakom kantunu.
Ostavljate Split koji će dogodine igrati u Europi. Koliko Split može napraviti po tom pitanju? Teško je to procijeniti, tko zna... Split možda može već ovo ljeto ući u skupinu Europske lige, ali smatram da ne treba hrliti u Europu. Najveći potez Splita u sljedećoj sezoni bio bi postavljanje Ivice Križanca za sportskog direktora, neka mu daju sve ovlasti na način da mu se nitko ne miješa u posao i neka mu daju dvije do tri godine vremena i prostora. Garantiram da bi Ivica napravio velik posao... I tek onda bi Split imao prosperitet u Europi.
Zašto baš Ivica Križanac? Radio sam u životu s puno ljudi, s igračima poput Burruchage, Desaillyja, Karembeua, Makelelea, Nadala... Ivica je igrač koji njima može stati uz bok, a danas u hrvatskoj ligi takvih jednostavno nema. Ja ga zovem Kralj lavova... Kako li se ono zvao? Simba?
Simba je bio onaj mlađi! A je, je, mlađi! Ma, nema veze, jasno vam je što sam htio reći...
Dobro, kako ga onda zovete Simba ili Kralj lavova? Kralj la..., 'ajde nemoj me zaje***at.
Vratimo se na Križanca. Da, on je jednostavno u svakom pogledu igrač. Ako za nekog moram reći da je u Hrvatskoj pravi igrač, i na terenu i u glavi, onda je to Ivica Križanac.
Par riječi o Anti Rebiću. On je prije svega jedno krasno dijete. Pred sobom ima jednu veliku budućnost i nadam se da će Ante već dogodine igrati u jednom velikom klubu, jer to svojim potencijalom i kvalitetom apsolutno zaslužuje. Zakočiti ga možemo samo mi u Hrvatskoj, jer natpisi koji se pojavljuju u medijima samo odmažu mladom igraču. Ako tinejdžera koji u džepu nema ni 20 kuna uvjeriš da je zvijezda, da će imati pet, 10 ili 12 milijuna eura, nastaje kaos. U takvim situacijama treneru postaje teško raditi s njim. Moramo spustiti loptu na zemlju, klub će na njemu sigurno zaraditi, ali moramo razmišljati da se ipak radi o djetetu.
Često ste napominjali da ste hajdukovac od glave do pete. Recite nam kako gledate na trenutačnu situaciju u Hajduku. Mislim da je Hajduk s momčadi koju trenutačno ima izvukao maksimum. Je li smjena trenera u ovom trenutku bila pozitivna, pokazat će vrijeme. Apsolutnu podršku dajem Igoru Tudoru jer on će u jako kratkom vremenu postati jedan od najboljih hrvatskih trenera, vjerujte mi. Ali trebat će mu vremena i ne treba mu suditi po nekoliko kola. Tudor ima viziju, poznaje nogomet, ima dva sjajna pomoćnika pored sebe i mislim da je Hajduk s njim na pravom putu.
Mislite li da će mu uprava dati vremena? Kao i obično, u Hajduku uvijek ističu da vjeruju u svog trenera, da mu treba vremena, da ništa ne ide preko noći, a onda, nekoliko lošijih rezultata i ode glava. Tako je, uvijek se u početku priča da nema ciljeva, a kad dođe kraj prvenstva, onda se priča mijenja, onda su puške pred vama. Isto je bilo s Mišom Krstičevićem, bilo je 'Mišo, samo nas spasi od ispadanja', a onda je odletio zbog par lošijih rezultata. Ali moram biti iskren i priznati da smo i mi treneri hijene jedan prema drugom, jedva čekamo kad će neko dobiti nogu. To mi se apsolutno ne sviđa jer to nikako nije korektno. Jednostavno moramo podržati te mlade momke i pomoći im na bilo koji način. Ja bih na mjestu uprave Hajduka Tudoru pridružio Katalinića, Poklepovića ili nekog iskusnog da mu bude blizu, da ga može savjetovati i ukazati mu na početničke pogreške.
Vidite li sebe na toj poziciji Tudorovog pomoćnika? Ne razmišljam o tome, u ovom sam trenutku malo štuf nogometa, svega. Ja sam u nogometu iz ljubavi, nisam tu radi novca. Ostavio sam Split u Europi, za današnje uvjete sam imao fantastičnu plaću, a otišao sam jer moj ponos nije na prodaju. Ja to nikad neću dopustiti i upravo je to jedan od razloga mog odlaska iz Splita. S Hajdukom sam bio prvak 2001. godine i otišao sam, Ligu prvaka sam prepustio nekom drugom. Tko bi to napravio?
Kad već spominjete 2001. godinu, mnogi će navijači Hajduka reći da se baš tad, pod vašim vodstvom, igrao najljepši nogomet u posljednjih 15-ak godina. Zadovoljstvo mi je to čuti od vas. Puno mi navijača Hajduka zna prići i reći da je Hajduk upravo pod mojim vodstvom igrao najbolji nogomet. Možda ću ispasti prepotentan, a vjerujte mi nisam takav, Split je također pod mojim vodstvom igrao najljepši nogomet. Sve momčadi su drhtale kad bi dolazile u Split.
Hajduk je u finalu pobijedio Lokomotivu na Poljudu 2:1. Hoće li Hajduk uzeti Kup ili mislite da je Lokomotiva na dobrom putu da sruši Bijele. Lokomotiva je opasna, ona je svoj cilj ispunila i zbog toga će igrati puno rasterećenije i bit će joj lakše. Hajduk mora osvojiti Kup pod mus, jer im to znači izlazak u Europu. No, po meni je Hajduk za nijansu ipak bolja momčad. To su pokazali u ove posljednje dvije utakmice na Poljudu, bez obzira na rezultat. Iako, Lokomotiva je momčad koja je jako efikasna i ako im naletiš na dan, lako te mogu natrpat. Hajduk ima dobar rezultat, ima prednost, treba igrati pametno jer samo tako može do Kupa.
Često se u Splitu u posljednje vrijeme spominje slučaj zvan 'kartel Lokomotiva – Dinamo'. Što mislite o tome? Ja sam trener i nije na meni da procjenjujem takvo nešto. Ja nisam sportski inspektor. Meni je drago da momci igraju nogomet, jel' se to zove Lokomotiva ili ne, jel' to fer ili nije, nije na meni da sudim.
Da vam Zdravko Mamić ponudi klupu Dinama biste li je preuzeli? Što bi bilo kad bi bilo, o tome je apsolutno glupo govoriti. U ratu se nismo borili da bismo se dijelili, a ne volim ni animozitet sjevera i juga. Rivalitet mora postojati, i između Hajduka i Dinama, Hajduka i Rijeke, Rijeke i Iste, Osijeka i Cibalije... Ali nisam za mržnju! Da me Mamić zove? Ponavljam, što bi bilo kad bi bilo, ne znam!
Kakvi su vaši planovi nakon Splita? Želim odmoriti glavu! Počet ću se baviti drugom profesijom, izgradio sam apartmane i krećem u turizam. Od sada ćete me moći vidjeti samo na Rivi kako vičem: 'Sobe, sobe!' He-he.
