Izbornik hrvatske nogometne reprezentacije Zlatko Dalić boravi u rodnom Livnu u Bosni i Hercegovini i tamo je dao opširan intervju bosanskohercegovačkom portalu meridianbetsport.ba u kojemu je govorio o brojnim temama - svojem poslu, povijesnom uspjehu s Vatrenima, nogometu, ali i općenito o životu.
"Ja sam ostao isti čovjek kakav sam bio i prije ovog uspjeha, normalan i jednostavan. Pripadam ovom narodu i nisam drugačiji od njih. Mene veseli poštovanje ovih ljudi, njihova podrška, vjera u mene i ja taj odnos održavam. Nikome ne uskratim ni razgovor, ni pozdrav ni fotografiranje. Nekada čak i prvi to potenciram, jer smatram da je to moja obaveza i dužnost", rekao je Dalić na početku razgovora pa se osvrnuo na to da ga slava i bogatstvo nisu promijenili:
"I prije sam stalno govorio – samo da me ne prebaci. Samo da ne odem u krivom smjeru, jer kod nas je to čest slučaj. Ljudi koji nešto naprave i postignu odu u krivom smjeru i postanu nedodirljivi."
Novac nije najvažniji
Dalić je i ranije isticao da za njega materijalni aspekt nije primaran, ada materijalno ne pretpostavlja duhovnome.
"Novac je, nažalost, sredstvo bez koga ne možete. Kada sam morao zbog sebe i obitelji zaraditi novac, otišao sam u Saudijsku Arabiju. Pružila mi se mogućnost i otišao sam bez znanja jezika, običaja, ljudi… Potpuno nova, nepoznata situacija, a ja sam se trebao izboriti za egzistenciju i zaraditi. Trebao sam izgraditi svoj put. Sedam godina sam bio vani i riješio sam problem ", rekao je pa pojasnio:
“Sada novac i egzistencija više nisu primarni. Što meni znači sada da li imam nečega tri ili pet? Ništa mi ne znači. I zbog toga stalno ističem da novac više nije bitan. Imao sam ja sjajnih ponuda. Nakon Svjetskog prvenstva stigao je poziv iz Kine, mogao sam osigurati pet generacija potomaka. To me nije privlačilo. Ovo što ja doživljavam u Hrvatskoj i ovdje u Livnu nema cijenu koju netko može platiti. Toliko poštovanja, radosti nakon utakmica koje pobijedimo. To me fascinira i veseli i to je moj novac. To je moje bogatstvo. Moje bogatstvo je da me ljudi poštuju, da me svuda lijepo dočekaju i da ja mogu pomoći svakome. Ono drugo, materijalno… Dovoljno mi je ono što imam."
'Nikad se nisam bojao reći odakle sam'
Dalić je istaknuo da se jako ugodno osjeća u Livnu i da taj grad smatra svojim domom.
"Ja sam u Varaždinu 30, a u Livnu sam živio 18 godina. Više vremena sam proveo u Hrvatskoj, nego u Livnu. Ali, ovdje je moja obitelj, ovdje sam rođen i nikada to nisam zaboravio. Možda se neko srami svoga porijekla, ali ja nisam takav. Ja sam se ovdje rodio, ovdje sam počeo, naučio prve nogometne korake. Ovdje sam se oformio kao osoba, čovjek, kao netko tko nešto može napraviti. I to me usmjerilo. Zato se nikada nisam bojao reći odakle sam. Ja sam iz Livna, Livnjak sam i ja sam čovjek koji to kaže punog srca."
Hajduk ga usmjerio
Potom je navedeno da je legendarni hrvatski nogometaš Davor Šuker uvijek isticao da je Bosanac, a ne Hercegovac zbog livanjskih korijena pa je Daliću postavljeno pitanje smatra li se Bosancem ili Hercegovcem.
"Uvijek se vodi ta polemika gdje pripada Livno. Ja bih rekao ono ‘i'", rekao je Dalić uz osmjeh pa progovorio o 1983. godini, kada je kao šesnaestogodišnjak sam otišao u Split kako bi našao svoju sreću"
"Otišao sam u Hajduk kao dijete, sa 15,16 godina. Taj klub me usmjerio, dao mi je šansu da nešto napravim od života. I to je bila moja prva šansa, prvi iskorak iz Livna. Bio je to ogroman šok, doći u veliki Split iz jednog malog mjesta. U tim situacijama čovjek treba opstati. Dođu izazovi velikog grada, a ti si dijete, nemaš pojma ni o čemu. Lako se tada ode u krivom pravcu. Možda je to najvažniji period mog života, te dvije, tri godine do punoljetnosti, kada sam uspio sačuvati sam sebe. Uspio sam se izgraditi, postaviti sebi cilj i ambiciju. A moj cilj je bio da se ne vratim u Livno. Da sam se vratio, značilo bi da nisam uspio. I to me vuklo naprijed."
Nije pogledao finale
Potom je progovorio i o svojim emocijama prema Hajduku.
"Hajduk mi znači puno, jer je bio moja prva stepenica ka životu i svijetu. Ja jesam Hajdukovac. Moj otac je biciklom kao mladić odlazio da gleda utakmice ‘bilih’ na Poljudu. U ovom trenutku sam izbornik hrvatske reprezentacije i meni je Hrvatska na prvom mjestu, a moje simpatije prema nekim klubovima nemaju veze sa poslom", komentirao je.
Otkrio je Dalić i da još nije pogledao finalnu utakmicu sa Svjetskog prvenstva 2018. godine, koju je njegova Hrvatska izgubila od Francuske.
"Ne, teško mi je. To je bila najbolja utakmica Hrvatske na Svjetskom prvenstvu, ali splet okolnosti i dvije situacije u prvom poluvremenu su nas zaista dotukle. Onaj faul koji nije bio, penal koji nije bio… Primili smo dva gola i izgubili finale nezasluženo. Možda smo prvih šest utakmica u Rusiji imali sreće, u finalu nije bila na našoj strani. I tako je to u sportu, nogometu, u životu. Teško mi je to pogledati, ipak si bio u finalu, a… Da si postao svjetski prvak, to bi bila povijest. Uvijek se pamte pobjednici. A mi smo tu utakmicu izgubili. Nije mi draga ta utakmica", izjavio je za meridianbetsport.ba.
